Orlova ženka i lisica
Orlova ženka i lisica sklopile prijateljstvo paodlučile stanovati jedna kraj druge da još više učvrste prijateljski savez.Orlica uzleti na veoma visoko stablo i na njemu savije gnijezdo, a lisica sezavuče u grmlje ispod drveta i ondje okoti mlade. Jednom lisica ode u lov, aorlica koja je bila ostala bez hrane, sleti u grmlje, ugrabi njezine mlade ipogosti se zajedno sa svojim orlićima. Kada se lisica vratila i shvatila što sedogodilo, ne ražalosti se toliko zbog smrti svoje mladunčadi, koliko zbognemoći da se osveti jer bez krila nije mogla progoniti pticu. Stoga se povuče –to slabima i nemoćnima jedino preostaje – i poče proklinjati svojuneprijateljicu. Dogodilo se, međutim, da je orlicu, ubrzo potom snašla pravednakazna zbog toga što nije poštovala prijateljstvo. Neki su ljudi, naime, u poljužrtvovali kozu pa orlova ženka sleti i sa žrtvenika ugrabi komad mesa zajednosa žeravicom. Još ga nije pravo ni donijela u gnijezdo, kadli navali žestokvjetar pa od tankih i starih suharaka raspali sjajan plamen, a mladi orlićinapola spaljeni – bili su, naime, još goluždravi – padnu na zemlju. Lisicapritrči i naočigled orlici sve ih poždere.
Priča pokazuje da onikoji pogaze prijateljstvo, ako i izbjegnu kazni od ruke onih kojima su učinilikrivo, ipak neće izbjeći osveti bogova.
Slavuj i jastreb
Sjedio slavuj na visokom hrastu i po običajupjevao. Opazi ga jastreb pa, kako je oskudijevao u hrani, sleti i zgrabi ga. Uželji da se spasi, slavuj počne moliti jastreba da ga ne pojede, govoreći kakoje odviše malen da ispuni jastrebov želudac, a on, ako u hrani oskudijeva, nekahvata veće ptice. Tu mu jastreb upadne u riječ: “Zaista bih bio lud kad bihostavio hranu koju već držim u pandžama i krenuo u potjeru za nečim čega jošnema ni na vidiku.”
Basna pokazuje da takoi među ljudima nepromišljeno postupaju oni koji zbog nade u veće odbacuju onošto im je već u rukama.
Ribar i ribica
Ribar baci mrežu i izvuče ribicu. Ribica ga stadezaklinjati da je za sada pusti jer je još malena, pa će kasnije, kada je uhvativeć poodraslu, imati od nje više koristi. Na to će ribar: “Bio bih baš praviluđak da odbacim siguran dobitak i pođem u potjeru za nesigurnom nadom.”
Basna pokazuje da jepoželjniji sadašnji dobitak, pa makar bio i malen, nego očekivani, pa makar bioi velik.
Divlje koze i kozar
Potjerao kozar koze na pašu. Opazivši da su setamo njegove koze pomiješale s divljim kozama, kad pade večer, utjera ih sve uspilju. Sutradan pak nadođe žestoka zima pa ih nije mogao otjerati nauobičajenu pašu, nego ih ostavi u spilji. Pred svoje je koze bacao malo hrane,tek toliko da ne gladuju, a pred divlje gomilao hranu na hrpe ne bi li ihpripitomio. Kada je minula zima pa ih on sve zajedno izveo na pašu, divlje sekoze dočepaju brda i pobjegnu. Kozar ih stane koriti zbog nezahvalnostipredbacujući im što ga ostavljaju iako se za njih bolje brinuo, a one mu,osvrnuvši se na nj, odgovore: “Baš se zbog toga još i više čuvamo. Ako si namakoje smo tek jučer došle k tebi, dao prednost pred svojim kozama, očito je daćeš, ako k tebi kasnije dođu još neke druge, njih više cijeniti od nas.”
Priča pokazuje da netreba prihvaćati prijateljstvo onih koji nama, kao novim prijateljima, dajuprednost pred starima, imajući na umu da će se, kada i mi za njih postanemo stariprijatelji, sprijateljiti s drugima i njih više cijeniti.
Tri bika i lav
Tri su se bika bila zajedno nastanila. Neki ih jelav stalno slijedio u želji da ih ulovi, ali ih, sve dok su bili zajedno, nijemogao uhvatiti pa stoga zaključi da će ih svladati pošto ih razdvoji. Međusobnoih zavadi i rastavi, pa tako, svakoga za sebe, lakše poubija one koje, dok suse zajedno držali, nije mogao pobijediti.
Sloga je spas onimakoji u njoj žive.
Lisica i lav
Kada se lisica koja još nikada nije vidjela lava,slučajno na njega namjerila i prvi ga put ugledala, tako se uplaši da je zamaloumrla od straha. Namjerivši se na njega po drugi puta, i opet se prestraši, aline onako kao prvi put. Kada ga je pak ugledala i treći put, ohrabri se, priđemu i upusti se s njime u razgovor.
Basna pokazuje kakonavika ublažava i strašne stvari.
Lisica i drvoseča
Lisica, bježeći pred lovcima, opazi nekogdrvosječu i zamoli ga da je sakrije. On joj dade savjet da uđe u njegovu kolibui ondje se skloni. Malo zatim naiđu lovci i zapitaju drvosječu je li vidio daje tu prošla kakva lisica, a on na riječima zataji da ju je vidio, no rukompokazivaše gdje se sakrila. Lovci se pak ne obazreše na njegovo domahivanje,nego povjerovaše onome što je rekao, a lisica, kada vidje da su oni otišli,izađe i bez riječi krene dalje. Drvosječa joj stade predbacivati da mu nijednomriječju nije zahvalila što ju je spasio, a ona odvrati: “Zahvalila bih ja tebida su ti djela ruku i značaj jednaki riječima.”
Priča se možeprimijeniti na ljude koji zahtijevaju da se s njima pošteno postupa, a samipostupaju nevaljalo.
Cvrčak i lisica
Na nekom visokom stablu pjevao cvrčak. Lisica, uželji da ga pojede, smisli ovako: stade nasuprot stablu te se poče divitinjegovu krasnu pjevu i pozivati ga da siđe jer želi vidjeti kolika je toživotinja što tako snažno pjeva. Prozrevši njezino lukavstvo, cvrčak otrgnulist i baci ga dolje, a sam ostade sjediti na stablu pa, kada lisica pritrči,reče: “Varaš se, draga moja, ako si pomislila da ću sići. Čuvam se ja lisica odonoga dana kada sam u lisičjem izmetu vidio cvrčkova krila.”
Tuđa nesreća uči oprezurazborite ljude.
Lisica i jarac
Upala lisica u bunar pa je morala ondje i ostati,ne znajući kako da izađe. Jarac, nagnan žeđu, dođe do toga istog bunara pa,opazivši lisicu, stade je ispitivati je li voda dobra. A ona, prikrivajućisvoju nevolju, rasprede silnu pohvalu o vodi, govoreći kako je ukusna ipotičući ga da i sam siđe. Žudeći jedino za vodom, jarac siđe u bunar, a kad jeugasio žeđ, poče zajedno s lisicom razmišljati o izlasku iz bunara. Lisica tadareče da je smislila kako će se oboje izbaviti: “Ako se ti prednjim nogama uprešo zid i osloniš rogovima o njega, ja ću se preko tvojih leđa uspeti gore, aonda ću i tebe izvući.” Nakon ponovnoga nagovaranja, on joj spremno učini povolji, a lisica mu skoči preko nogu i uspne mu se na leđa, pa uprijevši se ojarčeve rogove, stiže do otvora bunara i poče se udaljavati. Kada joj jaracstade prigovarati da je prekršila obećanje, osvrnu se i reče: “E, mojpametnjakoviću, da si imao toliko pameti koliko dlaka na bradi, ne bi bio sišaou bunar, a da prije ne promisliš kako ćeš iz njega izaći.”
Tako i razboriti ljuditreba da najprije razmotre kako će završiti ono što rade, a tek onda da se togaprihvate.
Žabe
U nekoj bari stanovale dvije žabe. Na ljeto barapresahne, a one je ostave i krenu tražiti drugu. Naiđu na dubok bunar pa jednažaba, opazivši ga, reče drugoj: “Siđimo, prijo, zajedno u ovaj bunar.” – Drugaće na to: “A ako i ova voda presahne, kako ćemo odavde izaći?”
Basna pokazuje kakoposlovima ne valja pristupati nepromišljeno.
Žabe traže kralja
Žabe, žalosteći se zbog bezvlađa koje se međunjima bilo proširilo, pošalju poslanike Zeusu s molbom da im dadne kralja. Zeuspak, videći njihovu tupoglavost, baci im u baru panj. Isprva žabe uplaši bukapa zarone u barske dubine, no kasnije, budući da se ono drvo nije micalo,izrone pa se s tolikim prezirom stanu odnositi prema njemu da su se čak nanjega penjale i na njemu sjedile. Nezadovoljne što imaju takva kralja, po drugiput odu do Zeusa i zamole ga da im dadne drugog vladara, jer je prvi odvišetrom. Zeus se razljuti i pošalje im vodenu zmiju koja ih je hvatala i njima segostila.
Priča pokazuje da jebolje imati troma vladara nego takva koji je odveć nemiran.
Seljakovi sinovi
U nekoga seljaka bili nesložni sinovi. Iako ih jemnogo puta opominjao, riječima ih nije mogao nagovoriti da se promijene, pa sedosjeti što će učiniti: naredi im da mu donesu svežanj pruća. Kada izvršiše štoim je naložio, dade im sve prutove zajedno i naredi im da ih pokušajuprelomiti. Budući da to nisu mogli, premda su se iz petnih žila upinjali,odveže svežanj i po drugi put te im pruži prutove jedan po jedan. Pošto su ih slakoćom slomili, reče im: “Tako ćete i vi, djeco, biti nepobjedivi za neprijateljebudete li jednodušni; ako se pak budete svađali, svatko će vas lako svladati.”
Priča pokazuje da slogajača ljude, a zbog nesloge ih je lako svladati.
Seljak i njegovisinovi
Neki se seljak opraštao sa životom, a htio je damu sinovi nauče obrađivati zemlju. Stoga ih pozove k sebi i reče: “Djeco moja,ja se već pomalo rastajem sa životom, a ono što sam u vinogradu sakrio, svećete ondje naći, samo ako potražite.” Sinovi pomisle da je u vinogradu zakopanoblago pa nakon očeve smrti prekopaju ondje svu zemlju, ali blago ne nađoše.Vinograd im, međutim, jer su ga krasno okopali, donese obilan prirod.
Basna pokazuje da jerad ljudima blago.
Ptičar i roda
Razapeo ptičar zamke za ždralove iščekujući ulov.Kako se među ždralovima našla i roda, ptičar zajedno s njima uhvati i nju. Rodaga je molila da je ne ubije i objašnjavala kako ona ljudima ne nanosi nikakvuštetu, već im je, naprotiv, silno korisna jer hvata zmije i sve drugo što gmižete se time hrani. No, ptičar odvrati: “Pa da si i najneškodljivija, zaslužuješkaznu zato što si se među nevaljalcima našla.”
Doista, i nama valjaizbjegavati društvo nevaljalih ljudi da ne postanemo sudionici u njihovojzloći.
Seljak i zmija
Odnekud dogmizala zmija i usmrtila seljakova sina.Seljaka to strašno razjadi pa zgrabi sjekiru, pođe do njezine rupe i stadeondje motreći ne bi li je, ako izađe, odmah udario. Kada je zmija provirila,zamahne sjekirom, ali promaši i raskoli kamen koji je u blizini ležao. Poslijetoga poče oprezno pozivati zmiju da se s njome pomiri, no ona mu reče: “Nitimogu ja tebi biti sklona videći ovaj slomljeni kamen, niti ti meni gledajućigrob svojega sina."
Basna pokazuje davelika neprijateljstva ne prolaze lako.
Kokoš koja je nosilazlatna jaja
Imao neki čovjek kokoš koja je nosila zlatna jaja.Pomislivši kako u njoj mora biti gomila zlata, zakolje je, no otkri da je istakao i sve ostale kokoši. Tako je zbog nade da će naći silno bogatstvo ostao ibez onoga što je ranije imao.
Basna pokazuje kakočovjek treba biti zadovoljan onim što ima, a izbjegavati nezasitnost.
Žena i kokoš
Neka je udovica imala kokoš koja je svakog dananosila po jedno jaje. Žena pomisli da će kokoš nesti dvaput na dan ako joj budebacala više ječma. Kad je tako učinila, kokoš otustje pa više nije nesla nijedanput na dan.
Priča pokazuje da onikoji iz lakomosti teže za većim, gube i ono što imaju.
Košuta i trsje
Bježeći pred lovcima, košuta se sakrije u trsje.Kada su se lovci malo udaljili, košuta pomisli da je već posve sigurna pa počnebrstiti lozino lišće. Budući se lišće pomaklo, okrenu se lovci i pomisle da seu njemu krije neka životinja, kako je doista i bilo, te strijelama ubijukošutu. Prije no što će umrijeti, košuta uzdahne i reče sama sebi: “Pravo mibudi, jer nisam trebala uništavati onu koja me spasila."
Basna pokazuje dabogovi kažnjavaju one koji dobročiniteljima nanose nepravdu.
Košuta i lav
Košutu žeđ natjerala da se spusti do nekog izvora.Dok je pila, opazi u vodi svoju sliku i stane se gizdati rogovima gledajući ihkako su veliki i šareni, a na noge se silno ljutila što su tanke i slabe. Dokje još o tome razmišljala, pojavi se lav i nadade za njom, no košuta udari ubijeg i daleko izmače lavu. Jelenima je i košutama, naime, glavna vrlina unogama, a lavovima u srcu. Dok je ravnica bila gola, spašavala se trkom, a kadastiže do nekoga šumovitog mjesta, sluči se tada da joj se rogovi zapletoše ugranje pa, kako zbog toga nije mogla trčati, uhvati je lav. Prije no što ćepoginuti, reče samoj sebi: “Jadne li mene! Spašavalo me ono za što sam mislilada će me iznevjeriti, a zbog onoga u što sam se silno pouzdavala, umirem.”
Tako često i prijateljiu koje se sumnja, u opasnosti postaju spasiocima, a kao izdajice se pokazujuoni u koje se silno pouzdajemo.
Bolesna košuta
Razboli se košuta pa legne na nekom zaravanku, adruge životinje, dolazeći joj u posjet, popasu okolnu travu. Košuta potomozdravi, ali bijaše strašno iscrpljena od nestašice hrane pa zajedno s pašomizgubi i život.
Basna pokazuje da onikojima su prijatelji neumjereni i nepromišljeni, imaju od njih više štete negokoristi.
Svinja i ovce
U neko stado ovaca zađe svinja i stade pasti. Kadje pastir počne hvatati, skvičala je i otimala se, pa je ovce zbog te cikepočeše grditi: “Nas pastir neprestano hvata, a mi nikada ne vičemo.” Nato ćesvinja: “Kada mene hvata, to nije isto kao kada hvata vas, jer vas lovi radivune ili mlijeka, a mene radi mesa.”
Priča pokazuje da spravom uzdišu oni kojima u opasnosti nije imutak, nego život.
Jela i kupina
Hvaleći se, govorila jela kupini: “Od tebe ni učemu nema nikakve koristi, dok se moja korisnost očituje u krovovima hramova iu kućama.” Kupina joj odvrati: “Eh, sirotice, sjetiš li se sjekira i pila kojete sijeku, bolje bi ti bilo da si izrasla kao kupina, a ne kao jela.”
Bolje je siromaštvo bezstraha nego bogatstvo usred neprilika i prijetnji.
Stabla i trska
Jednom su stabla, skršena pod naletom vjetrova,gledala kako trska od vjetra ostaje neoštećena pa se stadoše raspitivati kakoto da se ona, iako su čvrsta i jaka, tako lome, a njoj se, iako su joj stabljiketanke i slabe, ništa ne događa. Trska na to reče: “Ja, poznajući dobro svojuslabost, popuštam pred nasrtajem vjetrova i tako izbjegavam njihove napade. Viim se pak, pouzdajući se u vlastitu snagu, opirete pa vas oni zbog toga krše.”
Priča pokazuje da je upogubnim prilikama sigurnije popuštati nego se opirati.
Konj, vol, pas ičovjek
Stvarajući čovjeka, Zeus ga je učiniokratkovječnim. Kada stiže zima, čovjek, služeći se svojom pameti, sagradi sebikuću i nastani se u njoj. Jednom je stegla žestoka studen, a Zeus je k tome još slao i kišu, pa konj ne izdrža, već trkom dođe čovjeku i zamoli ga da mu pružizaklon. Čovjek reče da će mu to učiniti ako mu dadne dio svojih godina. Nedugozatim, pojavi se i vol koji isto tako nije mogao podnositi zimu, a čovjek injemu reče da ga neće primiti pod krov prije negoli mu i on dadne jedan diosvojih godina. Vol pristade i čovjek mu pruži zaklon. Naposljetku dođe i pas,sav promrzao od studeni, pa poklonivši čovjeku dio svojega vijeka, i on kodnjega nađe zaklon. I tako se dogodilo da su ljudi, dok uživaju životni vijekšto su ga dobili od Zeusa, nepokvareni i dobri; a kada dođu u konjske godine,postanu hvalisavi i oholi. Kada zatim stignu u volovske godine, sposobni su zazapovijedanje drugima, a oni koji dožive i pasje godine, postanu osorni ilajavi.
Priča se može primijeniti na kakva ljutita i tvrdoglava starca.
Konj i magarac
Imao neki čovjek konja i magarca. Kad su jednomputem putovali, reče magarac konju: “Preuzmi malo od mojeg bremena ako hoćeš daostanem živ.”, no konj ga ne posluša. Magarac od umora pade i uginu. Gospodartada sve natovari na konja, pa i samu magarčevu kožu, a konj stade na sav glaszapomagati: “Jao meni jadnome! Što li mi se bijednome dogodilo! Zato što nisamhtio preuzeti mali teret, sada, evo, nosim sve, pa i magarčevu oderanu kožu.”
Basna pokazuje kako će,udruže li se veliki s malima, i jedni i drugi u životu sretno proći.
Vuk i ovca
Neki je vuk kojega su psi izgrizli, sav izranjenležao u svojoj jazbini. Hrane nije imao pa, kada opazi ovcu, stade je moliti damu donese vode iz rijeke koja je onuda tekla. “Ako mi dadneš vode”, reče vuk,“hranu ću već sam pronaći.” Na to ćeovca: “Ako ti dadnem vode, ja ću ti poslužiti kao hrana.”
Basna se odnosi na zlai licemjerna čovjeka koji drugima postavlja zamke.
Jare i vuk
Vuk je progonio neko jare što bijaše zaostalo izastada. Okrenuvši se, jare mu reče: “Vidim već, vuče, da ćeš se mnome nahraniti,ali da neslavno ne poginem, zasviraj, a ja ću malo zaplesati.” No, dok je vuksvirao, a jare plesalo, začuju to psi i krenu u potjeru za vukom. Osvrnu se vuki reče jaretu: “Pravo mi budi kad sam, premda sam mesar, izigravao frulaša.”
Tako oni koji postupajuonako kako se od njih ne očekuje, izgube i ono što im je već u rukama.
Pčelar
Neki čovjek uđe u pčelinjak pa, kako pčelara nijebilo u blizini, ukrade i med i saće. Kad se vlasnik vrati i ugleda praznekošnice, ostade ondje stajati pretražujući po njima. Tako ga zatekoše pčelevrativši se s paše, pa ga izbodoše žalcima i gadno ga izraniše. On će tada: “O,najnezahvalnije životinje! Onoga koji vam je saće ukrao pustile ste danekažnjeno ode, a bodete mene koji se za vas brinem.”
Tako i neki ljudi kojise iz neznanja ne čuvaju neprijatelja, odbijaju od sebe one koji im dobromisle.
Magarac i cvrčci
Čuo magarac cvrčke kako pjevaju, pa se obradovaougodnom pjevu, ali im i pozavidio na tolikoj slatkoći, pa reče: “Čime li sehranite da vam je takav glas?” – “Rosom”, odvratiše cvrčci, pa magarac, živećiotada samo od rose, uginu od gladi.
Tako oni koji protivsvoje prirode za nečim teže, to za čime teže neće postići, a silno će seunesrećiti.
Dva pijetla i orao
Borila se dva pijetla oko kokoši pa jedan od njihobori drugoga na tlo. Poraženi se pijetao skloni na neko sjenovito mjesto itamo sakrije, a pobjednik poleti, sjede na visoki zid i poče na sav glaskukurijekati. U taj mah sleti orao i ščepa ga, a onaj što se bio u tami sakrio,otada je bez straha prilazio kokošima.
Basna pokazuje kako suoholi ljudi Gospodinu mrski, a neznatni uživaju njegovu ljubav.
Slavuj i šišmiš
Neki je slavuj noću pjevao u obješenoj krletki.Dođe šišmiš i zapita ga zašto danju šuti, a noću pjeva. Slavuj odvrati kako tone čini bez razloga jer su ga uhvatili dok je danju pjevao pa je otada razboritiji.Na to će šišmiš: “Ne moraš se više čuvati sada, kada od toga nema nikakvekoristi, već si se trebao čuvati prije no što su te uhvatili.”
Priča pokazuje kako jebeskorisna promjena mišljenja kada se nesreća već dogodila.
Čavka i ptice
Želeći pticama postaviti kralja, Zeus im dade rokkada će sve doći pred njega, a on će najljepšu od njih proglasiti kraljem.Čavka, dobro znajući koliko je ružna, ode i skupi perje koje drugim pticamabijaše otpalo, pa ga stavi na sebe i čvrsto zalijepi. Tako se dogodi da je zbogtoga postala divnija od ostalih. Međutim, stiže i dogovoreni dan pa sve pticeodoše k Zeusu. Kada im Zeus htjede čavku postaviti za kralja zbog njezinenaočite vanjštine, razljute se ptice i svaka joj oduzme svoje pero. Tako čavkaopet postade čavka.
Basna pokazuje da se idužnici, dok raspolažu tuđim imutkom, doimaju važnima, a kada ga vrate, činenam se isti kao i prije.
Čavka i gavrani
Neka čavka koja je veličinom nadmašivala ostale,prezre svoje rođake pa ode gavranima i zamoli ih da s njima živi. Oni je,međutim, ne poznajući joj ni lika ni glasa, izudaraju i izbace. Otjerana, vratise čavkama, ali je one ne primiše ljuteći se zbog njezine oholosti. Tako sedogodi da su joj i jedni i drugi uskratili da živi s njima.
Tako i oni ljudi kojiostave zavičaj i odluče se za tuđinu, ni ondje nisu na dobru glasu, a i njihoviih sugrađani preziru.
Orao, čavka i pastir
Orao sleti s neke visoke stijene i ugrabi janje.Opazi to čavka pa se iz zavisti htjede povesti za njegovim primjerom. Stoga sespusti uz silnu kriku i baci se na ovna. No, kako su joj se pandže zaplele uovnovo runo, nije više mogla uzletjeti. Pastir, vidjevši što se dogodilo,pritrči i uhvati je. Zatim joj podreže krila pa je, kada je pala večer, odnesesvojoj djeci. Kad su ga djeca ispitivala kakva je to ptica, reče: “Kako jasigurno znam – čavka, a kako bi ona htjela – orao."
Tako nadmetanje sjačima, osim što se njime ništa ne postiže, uz nevolju donosi još i bruku.
Gavran i lisica
Ugrabivši negdje komad mesa, sjedio je gavran nastablu. Opazi ga lisica pa, u želji da se domogne mesa, stade pod stablo i počega hvaliti govoreći mu kako je velika i lijepa ptica, a i dobar lovac i krasnaje lika: “Dolikuje ti da budeš kralj pticama, a to bi tako i bilo, samo kad bijoš imao i glas. Ovako se doimaš kao obična i nijema ptica.” Kad je gavran točuo, uzoholi se zbog tih pohvala pa odbaci meso i na sav glas zagrakće. Lisicapritrči i dočepa se mesa pa, osvrnuvši se, reče gavranu: “Sve imaš, gavranemoj, samo ti pameti manjka.”
Basna pokazuje kako sečovjek ne treba povoditi za laskavim riječima jer od toga često nastaje samošteta.
Ptičar i kukmasta ševa
Postavljao ptičar zamke za ptice. Vidje toizdaleka kukmasta ševa pa ga upita što radi, a on joj reče da gradi grad. Kadase potom malo odmaknuo i sakrio, ševa se približi povjerovavši njegovimriječima, te se uhvati u zamku. Ptičar na to pritrči i ulovi je, a ona mu kaza:“E, dragi moj, budeš li ovakav grad gradio, nećeš mnogo stanovnika za njeganaći.”
Basna pokazuje da kućei gradovi najviše opuste zbog zlih poglavara.
Gladne kuje
Gladne kuje opazile potopljene kože u nekojrijeci, te se, ne mogavši ih se domoći, međusobno dogovore da će najprijeispiti vodu iz rijeke pa će tako doći do njih. Dogodi se, međutim, da su odvode prije raspukle no što su se domogle koža.
Tako i neki ljudi, iznade u neizvjestan dobitak, poduzimaju razne napore i u njima budu satrveniprije negoli postignu ono što žele.
Čovjek kojega je ugrizao pas
Jednoga čovjeka ugrize pas pa on stane obilazitinaokolo tražeći nekoga da ga izliječi. Susretne ga drugi čovjek i saznavši štotraži, reče mu: “Dragi moj, ako hoćeš ozdraviti, uzmi kruha, otari njime krv srane i daj psu koji te ugrizao da ga pojede.” A prvi će nasmijavši se:“Postupim li tako, neminovno će me svi psi u gradu htjeti ugristi.”
Basna pokazuje da sezli ljudi, činimo li im dobro, time još više potiču na zlodjela.
Pas i školjka
Neki pas koji bijaše navikao ispijati jaja, jednomopazi neku školjku, pa razjapi gubicu, snažno srknu i ispi je misleći da jejaje. Osjećajući težinu i bol u želucu, reče: “Pravo mi budi kad sam mislio daje jaje sve što je okruglo.”
Priča nas uči da se onikoji samouvjereno pristupaju poslovima i nehotice mogu naći u čudu.
Kuja i komad mesa
Držeći komad mesa u zubima, prelazila je kujapreko rijeke. Opazivši svoju sliku u vodi, pomisli da je to neka druga kujačiji je komad mesa veći od njezina. Stoga ispusti svoje meso i nasrnu na onudrugu kuju da od nje otme njezino. Tako joj se dogodi da je ostala i bezjednoga i bez drugoga: drugi komad mesa nije zgrabila jer ga nije ni bilo, aprvi je odnijela rijeka.
Prikladna priča uslučaju kakva lakoma čovjeka.
Komarac i bik
Komarac sleti biku na rog i dugo vremena ostadeondje sjediti. Kada se htio udaljiti, upita bika nije li već poželio da on ode.A bik će na to: “Nisam primijetio ni kada si došao, pa neću primijetiti ni kadaodeš.”
Priča se možeprimijeniti na kakva nemoćna čovjeka od kojega, bio tu ili ne bio, nema ništete ni koristi.
Komarac i lav
Komarac priđe lavu i reče: “Ne bojim te se, a nisini jači od mene. Misliš li drugačije, u čemu je tvoja snaga? U tome štopandžama grebeš i zubima grizeš? Ta* to i žena čini kad se s mužem svađa. Jasam svakako jači od tebe. Ako hoćeš, ogledajmo se.” Zazujavši, komarac navalina lava ubadajući ga po bezdlakim mjestima oko nosa. Lav je, mašući pandžama,sama sebe ranjavao, sve dok ne klonu, a komarac, pobijedivši lava, zazuja izapjeva pobjedničku pjesmu pa odleti. Zaplete se, međutim, u paukovu mrežu pa,čas prije no što će ga pauk pojesti, stade jadikovati što, premda se borio s najvećima,strada od tako ništavne životinje kao što je pauk.
Basna se odnosi na onekoji obaraju velike, a bivaju oboreni od malih.
Lavica i lisica
Lavica, kad joj je lisica prigovarala da uvijekrađa samo jedno mladunče, ovako joj odgovori: “Jedno, ali lava.”
Basna pokazuje da sevrijednost ne očituje u mnoštvu, nego u vrlini.
Lav i lisica
Ostario lav pa više nije mogao vlastitim snagamapribavljati hranu. Shvativši da mu valja nešto smisliti, povuče se u špilju iondje legne gradeći se da je bolestan pa je hvatao i proždirao životinje kojesu mu dolazile u posjet. Kada je tako već mnogo zvjeradi nastradalo, dođe onamoi lisica, ali razabra njegovo lukavstvo. Stade malo podalje od špilje i zapitalava kako mu je, a on reče: “Loše”, pa je upita zašto ne ulazi. Na to ćelisica: “Ušla bih ja da ne vidim mnoge tragove koji u špilju vode, a nijedankoji iz nje izlazi.”
Tako i razboriti ljudiizbjegavaju opasnosti, unaprijed ih naslućujući po znakovima.
Lav i medvjed
Lav i medvjed naiđu na mlada jelena i počnu se za njegaboriti. Silno izmučiše jedan drugoga te im se obojici smrači pred očima, paostadoše iznemoglo ležati. Uto naiđe lisica pa, vidjevši ih onako izvaljene, ajelenče kako između njih leži, prođe između njih i odnese im plijen. Oni pak,nemoćni da ustanu, rekoše: “Jadni li smo kad smo se za lisicu mučili.”
Priča pokazuje da se spravom ljute oni koji gledaju kako drugi iz njihova truda za sebe izvlačeprobitak.
Lav, vuk i lisica
Ostarjeli je lav bolovao ležeći u špilji. U posjetsvojemu kralju dođoše sve životinje, osim lisice, pa vuk uluči zgodu i stanepred lavom optuživati lisicu da nimalo ne drži do zajedničkog vladara te da mustoga i nije došla u posjet. Uto stiže i lisica pa začu posljednje vukoveriječi. Lav poče rikati na nju, a ona zamoli za priliku da se opravda i reče:“Tko se od tvojih posjetilaca toliko brinuo za tebe kao ja koja sam sve obišla,raspitala se kod liječnika kako se trebaš liječiti, a to i doznala.” Lav jojnaredi da mu odmah objasni način liječenja, a ona kaza: “Ozdravit ćeš odereš liživa vuka i umotaš se u njegovu još toplu kožu.” Vuk tako poginu, a lisica senasmija i reče: “Gospodara ne valja poticati na srdžbu, već na dobrotu.”
Basna pokazuje kako uvlastitu zamku upada onaj tko protiv drugoga spletkari.
Lav i dupin
Lutao lav po žalu, kadli ugleda dupina kako izmora znatiželjno proviruje. Pozove ga da sklope savez govoreći kako njimadvojici baš priliči da jedan drugome budu prijatelji i pomagači jer je dupinkralj morskih životinja, a lav kopnenih. Dupin sa zadovoljstvom pristade.Nedugo zatim lav, borbu vodeći s divljim bikom, stade pozivati dupina u pomoć,a kako on nije mogao izaći iz mora, pa ma koliko to želio, poče ga lavoptuživati kao izdajnika. Na to će dupin: “Ne kori mene, već prirodu koja menačinila morskim stvorenjem pa mi ne dopušta da izađem na suho.”
Tako doista i mi, kadasklapamo prijateljstvo, za saveznike trebamo birati one koji nam u opasnostimogu priteći u pomoć.
Lav i miš
Lavu, dok je spavao, preko njuške pretrča miš. Lavse trže, zgrabi miša i baš se spremao njime pogostiti, kadli ga on zamoli da gane proždere, govoreći kako će mu se, poštedi li ga, svakako odužiti. Nasmija sena to lav i pusti miša. Doskora se, međutim, sluči da se lav doista spasioupravo zahvaljujući mišu. Uhvatio se, naime, u zamku od užeta što su je lovcibili postavili i ostao visjeti o nekom drvetu, a miš ga je čuo kako stenje, pamu priskočio u pomoć, pregrizao uže i oslobodio ga. Potom mu reče: “Ti si semeni onomad smijao jer nisi očekivao da ću ti ja uslugu uzvratiti, a sada dobrozapamti da i miševi znaju što je zahvalnost.”
Priča pokazuje da unevolji veoma moćnima kadšto može zatrebati i pomoć onih koji su slabiji odnjih.
Lav i magarac
Udruže se lav i magarac pa zajedno pođu u lov.Kada stigoše do neke špilje pune divljih koza, lav stade pred ulaz motreći naone koje su odande izlazile, a magarac uđe u špilju pa zareva u namjeri da ihzastraši. Kada je lav već pohvatao većinu koza, izađe magarac iz špilje i stadega zapitkivati je li se hrabro ponio i dobro gonio koze. Na to će lav: “Danisam znao da si magarac, znaj da bih se i ja bio prestrašio.”
Tako i one koji serazmeću pred znalcima, posve prirodno dočekuje poruga.
Lav, magarac i lisica
Lav, magarac i lisica udruže se i pođu zajedno ulov. Nahvataše se obilne lovine pa lav naredi magarcu da podijeli plijen.Magarac pravedno načini tri jednaka dijela i ponudi lavu i lisici da biraju.Lav se na to razljuti i pojede magarca, a potom zapovjedi lisici da onapodijeli lovinu. Lisica sve skupi na gomilu, a za sebe ostavi samo malen dio.Tada će lav: “Tko je tebe, mila moja, naučio tako dijeliti?” A ona odvrati:“Magarčev udes.”
Basna pokazuje da tuđanesreća ljudima postaje opomena.
Vukovi i ovce
Vrebali vukovi na stado ovaca, no dočepati ih senisu mogli zbog pasa što su čuvali te ovce, pa uvide da im se valja poslužitivarkom. Pošalju ovcama poslanike zahtijevajući od njih da im predaju pse jer suoni, rekoše, krivi za njihovo uzajamno neprijateljstvo, pa će, izruče li imovce pse, između vukova i ovaca zavladati mir. Ovce, ne sluteći što ih čeka,predadoše pse, a vukovi, dočepavši se pasa, lako poklaše nebranjeno stado.
Tako i oni gradovi kojilakomisleno izdaju narodne vođe, i sami ubrzo neprijateljima padnu u ruke.
Vuk i jagnje
Opazi vuk janje kraj neke rijeke i htjede ga pojesti,ali s opravdanim razlogom. Stoga stade uzvodno i poče ga okrivljavati da mumuti vodu i ne dopušta mu da pije. Kada janje odgovori da vuk pije na gornjemkraju, a i inače nije moguće da mu ono muti vodu jer se nalazi nizvodno odnjega, kaza vuk ne postigavši cilja: “Prošle si godine uvrijedilo mojeg oca.”Kada mu janje reče da se tada još nije bilo ni rodilo, reče mu vuk: “Ma kolikoti smislilo opravdanja, ja ću te ipak pojesti.”
Priča pokazuje da predonima koji već unaprijed smjeraju nekome nanijeti nepravdu, ne pomaže nipravedna obrana.
Mačak i pijetao
Mačak uhvati pijetla i htjede ga pojesti, ali sopravdanim razlogom, pa ga poče optuživati da uznemirava ljude jer noćukukuriče i ne dopušta im da spavaju. Pijetao se branio da to čini njima na korist,jer se tako bude i polaze za svojim uobičajenim poslovima, a mačak mu opetpredbaci krivnju da griješi protiv prirode, jer živi s majkom i sestrama. I naovo pijetao odvrati da tako postupa na korist svojih gospodara, jer im one zatonesu mnogo jaja, pa mačak reče: “Makar u tebe bilo mnogo krasnih objašnjenja,ja ipak ne kanim ostati gladan.” I pogosti se njime.
Basna pokazuje da ćeopak stvor, kada se na nešto odluči, ako ne uzmogne za to naći kakvu opravdanuizliku, zlodjelo izvesti posve otvoreno.
Vuk i čaplja
Progutao vuk kost pa stao obilaziti okolo tražećinekoga da ga izliječi. Naišavši na čaplju, zamoli je da mu za nagradu izvučekost iz grla. Ona zavuče glavu u vučje ždrijelo, izvadi kost i zatražidogovorenu nagradu. A vuk će na to: “E, draga moja, zar ti nije dosta što si izvučjih ralja živu glavu izvukla, nego još i plaću tražiš?”
Priča pokazuje da jekod opakih ljudi najveće dobročinstvo ako ti nikakvo zlo ne nanesu.
Vuk i magarac
Jedan od vukova, postavši vođom ostalima, proglasizakon te naredi da svatko tko negdje nešto ulovi, ima to pred druge iznijeti isvima razdijeliti. Slušajući to, magarac strese grivom, nasmija se i reče:“Krasno si to rekao, vučji vladaru, ali kako to da si ti jučer kradom u svojujazbinu odnio lovinu koju si samo sebi namijenio za hranu? Donesi je ovamo dase svima jednako razdijeli.” Na ovo se vuk nađe u čudu te ukine zakon.
Basna pokazuje da sevrlo često upravo oni koji zakone donose, tih zakona sami ne pridržavaju.
Vuk i pastir
Neki je vuk slijedio stado ovaca, ali im nikakvanije zla nanosio. U početku ga se pastir čuvao kao neprijatelja i, sav ustrahu, pomno na njega motrio, no kako je vuk neprestance išao za njim uopće nepokušavajući nešto ugrabiti, pomisli pastir da on stado zapravo više čuvanegoli što na njega vreba, pa stoga, kada je zbog nečega morao poći u grad,ostavi ovce uz vuka i ode. Razabravši da mu se pružila zgodna prilika, vukpokla najveći dio stada. Kada se pastir vrati i vidje poklano stado, reče:“Pravo mi budi. Što mi je trebalo da vuku povjeravam ovce?”
Tako i ljudi koji blagopovjere lakomcima, posve prirodno bez njega i ostanu.
Drvosječa i hermo
Nekom drvosječi, dok je kraj rijeke cijepao drva,odletje sjekira u vodu. Od nevolje sjedne na obalu i stade jadikovati. Doznavšiza to i sažalivši se na čovjeka, Hermo zaroni u rijeku, donese mu zlatnusjekiru i zapita ga je li to ona koju je izgubio. Kada drvosječa reče da nije,zaroni Hermo ponovno i iznese srebrnu. Drvosječa kaza kako ni ta nije njegova,pa mu Hermo, i treći put zaronivši, donese njegovu pravu sjekiru. Poštodrvosječa potvrdi da je to doista ona koju je izgubio, pohvali Hermo njegovučestitost te mu pokloni i one dvije druge. Našavši se s prijateljima, drvosječaim ispriča što mu se dogodilo pa jedan od njih poželje da se i njemu to desi:ode do rijeke, navlaš baci u nju svoju sjekiru pa plačući sjedne kraj vode. Injemu se tada ukaže Hermo pa, saznavši zašto jadikuje, zaroni kao i ranije,iznese zlatnu sjekiru i zapita ga je li tu sjekiru izgubio. No, kada on sradošću izusti: “Da, baš tu”, bog prezre toliku bestidnost pa ne samo da mu nedade ovu sjekiru, nego mu ne vrati ni njegove vlastite.
Basna pokazuje da subožanstva, isto toliko koliko pomažu čestitim ljudima, nesklona nepoštenima.
Muve
Kada se u nekoj smočnici izlio med, slete na njegamuhe i stanu ga jesti, a zbog slatkoće njegove nisu se od njega odvajale.Budući da nisu mogle odletjeti jer su im noge bile zapele u medu, utapajući serekoše: “Nesretne li smo, jer pogibamo zbog kratkotrajna užitka.”
Tako je mnogima njihovaproždrljivost uzrok mnogih zala.
Poljski miš i gradskimiš
Poljski miš pozove gradskoga miša na gozbu pa muza jelo ponudi ono što je u polju raslo – smokve, grožđe i koštuničavo voće.Gradski miš, videći veliku oskudicu u kojoj poljski miš živi, pozove ga dasutradan on dođe k njemu. Uvede ga u bogatašku smočnicu i ponudi mu da sepogoste svakojakim mesom, ribom, a k tome i kolačima. Dok su oni pri tome bili,uđe nadstojnik, a njih obuze strah i udariše u bijeg. Na to će poljski mišgradskome: “Uživaj ti u ovom životu i svim tim jestvinama, a ja ću radiježivjeti životom bez straha i u slobodi.”
Miš i žaba
U doba dok su životinje još govorile istimjezikom, sprijatelji se miš sa žabom, pozove je na ručak i odvede u bogataškusmočnicu koja bijaše puna kruha, sira, meda, smokava i ostalih ukusnihjestvina, te joj reče: “Jedi, žabo, od čega god hoćeš.” A žaba kaza: “Morašdoći i ti k meni da kušaš moje jelo, a da ti bude lakše, privezat ću jednutvoju nogu za svoju.” Sveza tako žaba jednu miševu nogu za svoju pa skoči ubaru povukavši i miša za sobom, te se miš utopi ovako govoreći: “Ti ćeš menesada ubiti, ali će me živo stvorenje osvetiti.” I doista, kobac ugleda mišakako pliva pa sleti i zgrabi ga, a zajedno s njim povuče i žabu te tako obojerastrga.
Loš savjet što gadobivamo od prijatelja, i za njih se same pretvara u pogibelj.
Putnici i medvjedica
Dva su prijatelja istim putem putovala. Najednomse pred njima pojavi medvjedica, pa se jedan hitro pope na neko stablo i ostadetamo sakriven. Drugi, videći da će ga medvjedica uhvatiti, pade na zemlju ipričini se mrtvim, a kada je medvjedica primaknula njušku k njemu i onjušilaga, zadrži dah. Kažu, naime, da ta zvijer ne dira mrtvaca. Nakon medvjedičinaodlaska, prvi putnik siđe s drveta i stade pitati drugoga što mu je tomedvjedica na uho prišapnula. A ovaj odgovori: “Da ubuduće ne putujem s takvimprijateljima koji u opasnostima ne ostaju uz mene.”
Basna pokazuje da sepravi prijatelji u nevolji poznaju.
Putnici i platana
U ljetno doba, oko podneva, dvojica putnikaizmučena od žege ugledaju platanu, pa se smjeste pod nju, legnu i odmarahu se unjezinoj sjeni. Pogledavši zatim uvis prema platani, stadoše jedan drugomegovoriti: “Ovo je stablo neplodno i ljudima nekorisno.” A platana im upade uriječ: “Nezahvalnici, uživate moje dobročinstvo, a nazivate me nekorisnom ineplodnom.”
Tako su i među ljudimaneki toliko nesretni da se njihovoj dobroti ne vjeruje ni kada drugima pomažu.
Čovjek koji je htiokupiti magarca
Neki je čovjek htio kupiti magarca pa ga najprijeuze da ga iskuša: Dovede ga među svoje magarce i ostavi uz jasle, a on napustiostale i smjesti se uz najljenijega i najproždrljivijega, ništa ne radeći.Čovjek mu na to namače ular, odvede ga njegovu gospodaru i vrati mu ga pa kadaovaj zapita kako ga je tako brzo uspio procijeniti, upade mu u riječ: “Netrebam ga ni iskušavati: znam, naime, da je onakav kakva je sebi među svimaostalima druga izabrao.”
Priča pokazuje da sesvatko prosuđuje prema onima s kojima se druži.
Divlji magarac
Divlji magarac, ugledavši pitomog magarca na nekomprisoju, priđe mu pa ga poče nazivati sretnim zbog krasna tijela i obilnehrane. Kasnije ga, međutim, vidje da nosi breme, a za njim ide gonič i batinomga udara, pa reče: “Bome te više ne držim sretnim jer vidim da blagostanjeuživaš samo po cijenu velikih muka.”
Tako ne treba zavidjetini na dobitku do kojega se dolazi uz opasnost i napor.
Magarac i konj
Magarac držaše da je konj sretan jer obilno iredovito jede, dok on sam ni pljeve nema dovoljno, a usto i silno naporno radi.No, kada dođe ratno doba, na konja se uspne naoružani vojnik i svuda je nanjemu jahao te ga tako potjera i usred neprijatelja. Tu konj bude ranjen ipogine, a magarac, vidjevši to, promijeni mišljenje i konja poče smatratinesretnim.
Basna pokazuje kakovladarima i bogatašima ne valja zavidjeti, nego se, pomišljajući na ljubomoru iopasnost koje im prijete, zadovoljiti oskudicom.
Magarac natovaren solju
Natovaren solju, prelazio magarac preko rijeke.Okliznu se i pade u vodu pa se sol rastopi, a on ustade ne osjećajući nikakvatereta. Obradovavši se tome, kada je drugi put prelazio rijeku noseći spužve,pomisli da će mu, ako i opet padne, biti lakše ustati te se navlaš okliznu.Dogodi mu se, međutim, da više nije mogao ustati, jer su se spužve napile vode,pa se utopi.
Tako i neki ljudi zbogsvojih namjera i nehotice zapadaju
u nevolje.
Magarac, lisica i lav
Udruže se magarac i lisica pa pođu zajedno u lov.Naiđoše, međutim, na lava te lisica, vidjevši opasnost koja im je zaprijetila,priđe lavu i ponudi mu da će mu predati magarca ako joj obeća da nju nećedirati. Kada je lav izjavio da će nju pustiti, povede ona magarca do neke zamkei vješto ga navede da upadne u nju. Lav na to, videći da mu magarac više nemože pobjeći, najprije ščepa lisicu, a zatim se baci i na magarca.
Tako često oni kojisaveznicima rade o glavi, i nehotice sami sebe upropašćuju.
Magarac i lavlja koža
Navukao magarac na se lavlju kožu pa svi mišljahuda je lav. Stadoše pred njim bježati i ljudi i životinje. No, kada puhnuvjetar, s magarca spade koža te on ostade bez te zaštite, a svi pritrče i stanuga udarati batinama i štapovima.
Basna pokazuje kako jesiromahu bolje ne oponašati bogataše da se ne izloži poruzi i ne dospije uopasnost.
Magarac i vuk
Magarac nagazi na trn i ostade hrom. Ugledavšivuka, obrati mu se: “Vuče moj, gle, pogibam od boli, a draže mi je da postanemručkom tebi negoli jastrebovima i gavranima. Molim te ipak za jednu uslugu,naime, da mi najprije iz noge izvučeš trn, tako da ne uginem u mukama.” Zagrizavšioštrim zubima trn, vuk ga izvuče, a magarac, riješivši se boli, kopitom udarivuka koji već bijaše razjapio ralje, razmrska mu njušku, čelo i zube tepobježe. Tada će vuk: “Ah, pravo mi budi kada se miješam u liječenje premda samnaučio da budem mesar.”
Basna pokazuje kako seoni koji se odriču vlastitog zanimanja i bave se onim koje im ne priliči,izvrgavaju poruzi i zapadaju u razne opasnosti.
Pastir koji je zbijao šale
Goneći ovce na pašu podalje od sela, neki jepastir kratio vrijeme ovakvim šalama. Dozivajući seljake u pomoć, tvrdio jekako vukovi napadaju ovce. Preplaši ih tako dva-tri puta pa dotrčaše, a potom usmijehu odoše, no naposljetku se vuk uistinu pojavi. Pa, premda stadu nije bilouzmaka, a on sam dozivao u pomoć, seljaci se, pomislivši da se pastir poobičaju šali, nisu na to mnogo obazirali, i tako mu se desi da je izgubio sveovce.
Priča pokazuje kakoprolaze lažljivci kojima se ne vjeruje ni onda kada govore istinu.
Dječak na kupanju
Jednom se neki dječak, kupajući se u rijeci, stadeutapati. Vidjevši nekog putnika, poče ga zvati u pomoć. Putnik, međutim, uzedječaka grditi zbog nepromišljenosti. A momčić će njemu: “Ti meni sada pomozi,a grdi me kasnije, kada me spasiš.”
Priča se kazuje u vezis onima što vrijeđaju čovjeka kojem pružaju pomoć.
Kradljivac i njegova majka
Neki dječak majci iz škole donese pločicu zapisanje koju bijaše ukrao od drugoga učenika. Majka ga ne istuče, već ga,naprotiv, još i pohvali, pa on sljedeći put ukrade ogrtač i donese joj ga, akako je ona to još radije dočekala, dječak se, kada je s vremenom i mladićpostao, dadne na krađu i vrednijih stvari. Jednom ga zateknu na djelu pa ga,svezavši mu ruke, povedu krvniku. Majka je, udarajući se u prsa, išla za njim,na što mladić reče kako bi joj želio nešto prišapnuti na uho. Ona mu pristupi,a on je zubima brzo zgrabi za uho i odgrize joj ga. Kada ga majka stadeoptuživati zbog bezbožnosti jer se nije odrekao grijeha, a još je i njuozlijedio, sin je prekide: “Da si me prvi put istukla, onda kada sam ukraopločicu za pisanje i donio je tebi, ne bih dospio ovako daleko niti bi me sadavodili u smrt.”
Priča pokazuje kako seono što se u samom početku ne kažnjava, s vremenom sve više povećava.
Majmuničina djeca
Kažu da majmunica rađa dvoje mladunčadi: jedno odnjih voli i brižno hrani, a drugo mrzi i ne brine se za njega. Po nekom seslučaju, međutim, od bogova poslanom, događa da umre ono za koje se tolikobrine, a ono koje je zanemarivala, dalje napreduje.
Priča pokazuje kako jeslučaj premoćniji od svake brige.
Pastir i pas
Neki je pastir imao veoma velikog psa pa mu jeobičavao za hranu bacati mrtvorođenu janjad i uginule ovce. Jednom, kada sestado vraćalo u tor, ugleda pastir psa kako prilazi ovcama i pozdravlja ihmašući repom pa reče: “E, dragi moj, ono što ti njima želiš, o glavu ti seobilo!”
Prikladna priča kada jeriječ o kakvu laskavcu.
Paun i ždral
Rugao se paun ždralu ismijavajući njegovu boju iovako govoreći: “Ja se odijevam u zlato i grimiz, a u tvojem perju nema nikakveljepote.” Na to će ždral: “Zato ja pjevam blizu samih zvijezda i letim unebeske visine, a ti poput pijetla gacaš dolje među kokošima.”
Bolje je biti slavan usiromašnu odijelu, nego se neslavno oholiti u bogatstvu.
Paun i čavka
Počeše ptice vijećati o tome koga će među sobomkraljem učiniti, pa paun zatraži da zbog ljepote za kralja postave njega. No,kada se već svi s time složiše, javi se čavka: “A ako nas za vrijeme tvojegakraljevanja bude orao progonio, kako ćeš nas obraniti?”
Basna pokazuje kakovladare trebaju krasiti razboritost i snaga, a ne ljepota.
Pvrčak i mravi
U zimsko su doba mravi sušili žito koje im se bilonavlažilo. Uto stiže gladan cvrčak i zatraži od njih hrane. Mravi mu, međutim,rekoše: “Zašto ljeti nisi skupljao hranu?” – Na to će cvrčak: “Nisam ljenčario,već sam uz glazbu pjevao.” Nasmijavši se, mravi uzvratiše: “Ako si u ljetnodoba svirao, a ti zimi pleši.”
Basna pokazuje kakočovjek ni u čemu ne smije biti nemaran da mu to ne donese jad i nevolju.
Mrav i balegar
U ljetno je doba mrav obilazio poljem, skupljaopšenicu i ječam i spremao zalihe hrane za zimu. Opazi ga balegar i začudi sešto se mrav u ovo vrijeme toliko trudi i muči dok ostale životinje žive udokolici i bez ikakva posla. I sam se balegar tada odmarao, a kasnije, kada jedošla zima i kiša isprala gnoj, dođe balegar gladan mravu i zamoli ga da mudadne nešto za jelo. A mrav će njemu: “E, balegaru moj, da si i ti tada radiokada sam se ja mučio, a ti me korio, ne bi sada od mene moljakao hrane.”
Tako oni koji se ublagostanju ne brinu za budućnost, kada se prilike promijene, najgore prođu.
Mrav i golub
Žedan mrav siđe do izvora, ali ga struja povuče ion se poče utapati. Ugleda ga golub, otkide sa stabla grančicu i baci je uizvor, a mrav sjedne na nju i tako se izbavi. Nešto je kasnije neki ptičarzajedno svezao trske i krenuo u lov na goluba, a mrav, vidjevši to, ubode ga unogu. Ptičara zabolje ubod pa odbaci trske, a golub na to pobježe.
Basna pokazuje dadobročiniteljima treba uzvraćati ljubav.
Kornjača i orao
Molila kornjača orla da je nauči letjeti.Odgovarao je on od toga govoreći kako je to strano njezinoj prirodi, no ona jejoš više ustrajala u svojoj molbi. Uhvati onda orao pandžama kornjaču, odneseje u visinu i ispusti, a ona pade na neku stijenu i razmrska se.
Basna pokazuje kako u nadmetanjumnogi sebi škode jer ne slušaju pametnije od sebe.
Kornjača i zec
Kornjača i zec prepirali se o tome tko je od njihdvoje brži. Odredivši rok i mjesto, uzeše se natjecati. Zec, po prirodi brz,nije se mnogo brinuo za trku, nego leže kraj puta i zadrijema, a kornjača,dobro znajući koliko je spora, trčaše bez predaha te tako prestiže zeca koji jespavao i odnese pobjedu.
Priča pokazuje kakotrud često nadmašuje zanemarenu prirodnu nadarenost.
Lav i zec
Naišao lav na usnula zeca i baš se spremao da gapojede, kadli ugleda košutu što je onuda prolazila. Ostavivši zeca, krenu upotjeru za njom, a zec se od buke probudi i pobježe. No, lav, premda je biodaleko otišao u potjeru za košutom, ne uspje uhvatiti košutu, pa se vrati kzecu. Vidjevši da mu je i zec pobjegao, reče: “Pravo mi budi jer sam plijenkoji mi je već bio u šapama ostavio nadajući se većemu.”
Tako i ljudi koji se nezadovoljavaju umjerenim dobitkom, gube i ono što im je već u rukama.
Pas i vuk
Pred nekim je seoskim imanjem drijemao pas. Dotrčivuk i htjede ga pojesti, a pas ga stade moliti da ga ne zakolje. “Sada samjoš”, reče mu, “malen i mršav. No, ako hoćeš malo počekati, moji gospodarispremaju svadbu pa ću se i ja tom prilikom dobro najesti, a onda ću postatimasniji i bit ću ti slasniji zalogaj.” Vuk, nagovoren, zaista i ode. Zanekoliko se dana vrati i nađe psa kako se odmara na kućnom krovu. Stade i počega odozdo dozivati podsjećajući ga na pogodbu, a pas će na to: “E, vuče moj,ako me ubuduće vidiš da ležim pred imanjem, ne čekaj više svadbe.”
Basna pokazuje da serazboriti ljudi, kada se jednom spase iz kakve opasnosti, cijeloga života čuvaju.
Orlova ženka i lisica sklopile prijateljstvo paodlučile stanovati jedna kraj druge da još više učvrste prijateljski savez.Orlica uzleti na veoma visoko stablo i na njemu savije gnijezdo, a lisica sezavuče u grmlje ispod drveta i ondje okoti mlade. Jednom lisica ode u lov, aorlica koja je bila ostala bez hrane, sleti u grmlje, ugrabi njezine mlade ipogosti se zajedno sa svojim orlićima. Kada se lisica vratila i shvatila što sedogodilo, ne ražalosti se toliko zbog smrti svoje mladunčadi, koliko zbognemoći da se osveti jer bez krila nije mogla progoniti pticu. Stoga se povuče –to slabima i nemoćnima jedino preostaje – i poče proklinjati svojuneprijateljicu. Dogodilo se, međutim, da je orlicu, ubrzo potom snašla pravednakazna zbog toga što nije poštovala prijateljstvo. Neki su ljudi, naime, u poljužrtvovali kozu pa orlova ženka sleti i sa žrtvenika ugrabi komad mesa zajednosa žeravicom. Još ga nije pravo ni donijela u gnijezdo, kadli navali žestokvjetar pa od tankih i starih suharaka raspali sjajan plamen, a mladi orlićinapola spaljeni – bili su, naime, još goluždravi – padnu na zemlju. Lisicapritrči i naočigled orlici sve ih poždere.
Priča pokazuje da onikoji pogaze prijateljstvo, ako i izbjegnu kazni od ruke onih kojima su učinilikrivo, ipak neće izbjeći osveti bogova.
Slavuj i jastreb
Sjedio slavuj na visokom hrastu i po običajupjevao. Opazi ga jastreb pa, kako je oskudijevao u hrani, sleti i zgrabi ga. Uželji da se spasi, slavuj počne moliti jastreba da ga ne pojede, govoreći kakoje odviše malen da ispuni jastrebov želudac, a on, ako u hrani oskudijeva, nekahvata veće ptice. Tu mu jastreb upadne u riječ: “Zaista bih bio lud kad bihostavio hranu koju već držim u pandžama i krenuo u potjeru za nečim čega jošnema ni na vidiku.”
Basna pokazuje da takoi među ljudima nepromišljeno postupaju oni koji zbog nade u veće odbacuju onošto im je već u rukama.
Ribar i ribica
Ribar baci mrežu i izvuče ribicu. Ribica ga stadezaklinjati da je za sada pusti jer je još malena, pa će kasnije, kada je uhvativeć poodraslu, imati od nje više koristi. Na to će ribar: “Bio bih baš praviluđak da odbacim siguran dobitak i pođem u potjeru za nesigurnom nadom.”
Basna pokazuje da jepoželjniji sadašnji dobitak, pa makar bio i malen, nego očekivani, pa makar bioi velik.
Divlje koze i kozar
Potjerao kozar koze na pašu. Opazivši da su setamo njegove koze pomiješale s divljim kozama, kad pade večer, utjera ih sve uspilju. Sutradan pak nadođe žestoka zima pa ih nije mogao otjerati nauobičajenu pašu, nego ih ostavi u spilji. Pred svoje je koze bacao malo hrane,tek toliko da ne gladuju, a pred divlje gomilao hranu na hrpe ne bi li ihpripitomio. Kada je minula zima pa ih on sve zajedno izveo na pašu, divlje sekoze dočepaju brda i pobjegnu. Kozar ih stane koriti zbog nezahvalnostipredbacujući im što ga ostavljaju iako se za njih bolje brinuo, a one mu,osvrnuvši se na nj, odgovore: “Baš se zbog toga još i više čuvamo. Ako si namakoje smo tek jučer došle k tebi, dao prednost pred svojim kozama, očito je daćeš, ako k tebi kasnije dođu još neke druge, njih više cijeniti od nas.”
Priča pokazuje da netreba prihvaćati prijateljstvo onih koji nama, kao novim prijateljima, dajuprednost pred starima, imajući na umu da će se, kada i mi za njih postanemo stariprijatelji, sprijateljiti s drugima i njih više cijeniti.
Tri bika i lav
Tri su se bika bila zajedno nastanila. Neki ih jelav stalno slijedio u želji da ih ulovi, ali ih, sve dok su bili zajedno, nijemogao uhvatiti pa stoga zaključi da će ih svladati pošto ih razdvoji. Međusobnoih zavadi i rastavi, pa tako, svakoga za sebe, lakše poubija one koje, dok suse zajedno držali, nije mogao pobijediti.
Sloga je spas onimakoji u njoj žive.
Lisica i lav
Kada se lisica koja još nikada nije vidjela lava,slučajno na njega namjerila i prvi ga put ugledala, tako se uplaši da je zamaloumrla od straha. Namjerivši se na njega po drugi puta, i opet se prestraši, aline onako kao prvi put. Kada ga je pak ugledala i treći put, ohrabri se, priđemu i upusti se s njime u razgovor.
Basna pokazuje kakonavika ublažava i strašne stvari.
Lisica i drvoseča
Lisica, bježeći pred lovcima, opazi nekogdrvosječu i zamoli ga da je sakrije. On joj dade savjet da uđe u njegovu kolibui ondje se skloni. Malo zatim naiđu lovci i zapitaju drvosječu je li vidio daje tu prošla kakva lisica, a on na riječima zataji da ju je vidio, no rukompokazivaše gdje se sakrila. Lovci se pak ne obazreše na njegovo domahivanje,nego povjerovaše onome što je rekao, a lisica, kada vidje da su oni otišli,izađe i bez riječi krene dalje. Drvosječa joj stade predbacivati da mu nijednomriječju nije zahvalila što ju je spasio, a ona odvrati: “Zahvalila bih ja tebida su ti djela ruku i značaj jednaki riječima.”
Priča se možeprimijeniti na ljude koji zahtijevaju da se s njima pošteno postupa, a samipostupaju nevaljalo.
Cvrčak i lisica
Na nekom visokom stablu pjevao cvrčak. Lisica, uželji da ga pojede, smisli ovako: stade nasuprot stablu te se poče divitinjegovu krasnu pjevu i pozivati ga da siđe jer želi vidjeti kolika je toživotinja što tako snažno pjeva. Prozrevši njezino lukavstvo, cvrčak otrgnulist i baci ga dolje, a sam ostade sjediti na stablu pa, kada lisica pritrči,reče: “Varaš se, draga moja, ako si pomislila da ću sići. Čuvam se ja lisica odonoga dana kada sam u lisičjem izmetu vidio cvrčkova krila.”
Tuđa nesreća uči oprezurazborite ljude.
Lisica i jarac
Upala lisica u bunar pa je morala ondje i ostati,ne znajući kako da izađe. Jarac, nagnan žeđu, dođe do toga istog bunara pa,opazivši lisicu, stade je ispitivati je li voda dobra. A ona, prikrivajućisvoju nevolju, rasprede silnu pohvalu o vodi, govoreći kako je ukusna ipotičući ga da i sam siđe. Žudeći jedino za vodom, jarac siđe u bunar, a kad jeugasio žeđ, poče zajedno s lisicom razmišljati o izlasku iz bunara. Lisica tadareče da je smislila kako će se oboje izbaviti: “Ako se ti prednjim nogama uprešo zid i osloniš rogovima o njega, ja ću se preko tvojih leđa uspeti gore, aonda ću i tebe izvući.” Nakon ponovnoga nagovaranja, on joj spremno učini povolji, a lisica mu skoči preko nogu i uspne mu se na leđa, pa uprijevši se ojarčeve rogove, stiže do otvora bunara i poče se udaljavati. Kada joj jaracstade prigovarati da je prekršila obećanje, osvrnu se i reče: “E, mojpametnjakoviću, da si imao toliko pameti koliko dlaka na bradi, ne bi bio sišaou bunar, a da prije ne promisliš kako ćeš iz njega izaći.”
Tako i razboriti ljuditreba da najprije razmotre kako će završiti ono što rade, a tek onda da se togaprihvate.
Žabe
U nekoj bari stanovale dvije žabe. Na ljeto barapresahne, a one je ostave i krenu tražiti drugu. Naiđu na dubok bunar pa jednažaba, opazivši ga, reče drugoj: “Siđimo, prijo, zajedno u ovaj bunar.” – Drugaće na to: “A ako i ova voda presahne, kako ćemo odavde izaći?”
Basna pokazuje kakoposlovima ne valja pristupati nepromišljeno.
Žabe traže kralja
Žabe, žalosteći se zbog bezvlađa koje se međunjima bilo proširilo, pošalju poslanike Zeusu s molbom da im dadne kralja. Zeuspak, videći njihovu tupoglavost, baci im u baru panj. Isprva žabe uplaši bukapa zarone u barske dubine, no kasnije, budući da se ono drvo nije micalo,izrone pa se s tolikim prezirom stanu odnositi prema njemu da su se čak nanjega penjale i na njemu sjedile. Nezadovoljne što imaju takva kralja, po drugiput odu do Zeusa i zamole ga da im dadne drugog vladara, jer je prvi odvišetrom. Zeus se razljuti i pošalje im vodenu zmiju koja ih je hvatala i njima segostila.
Priča pokazuje da jebolje imati troma vladara nego takva koji je odveć nemiran.
Seljakovi sinovi
U nekoga seljaka bili nesložni sinovi. Iako ih jemnogo puta opominjao, riječima ih nije mogao nagovoriti da se promijene, pa sedosjeti što će učiniti: naredi im da mu donesu svežanj pruća. Kada izvršiše štoim je naložio, dade im sve prutove zajedno i naredi im da ih pokušajuprelomiti. Budući da to nisu mogli, premda su se iz petnih žila upinjali,odveže svežanj i po drugi put te im pruži prutove jedan po jedan. Pošto su ih slakoćom slomili, reče im: “Tako ćete i vi, djeco, biti nepobjedivi za neprijateljebudete li jednodušni; ako se pak budete svađali, svatko će vas lako svladati.”
Priča pokazuje da slogajača ljude, a zbog nesloge ih je lako svladati.
Seljak i njegovisinovi
Neki se seljak opraštao sa životom, a htio je damu sinovi nauče obrađivati zemlju. Stoga ih pozove k sebi i reče: “Djeco moja,ja se već pomalo rastajem sa životom, a ono što sam u vinogradu sakrio, svećete ondje naći, samo ako potražite.” Sinovi pomisle da je u vinogradu zakopanoblago pa nakon očeve smrti prekopaju ondje svu zemlju, ali blago ne nađoše.Vinograd im, međutim, jer su ga krasno okopali, donese obilan prirod.
Basna pokazuje da jerad ljudima blago.
Ptičar i roda
Razapeo ptičar zamke za ždralove iščekujući ulov.Kako se među ždralovima našla i roda, ptičar zajedno s njima uhvati i nju. Rodaga je molila da je ne ubije i objašnjavala kako ona ljudima ne nanosi nikakvuštetu, već im je, naprotiv, silno korisna jer hvata zmije i sve drugo što gmižete se time hrani. No, ptičar odvrati: “Pa da si i najneškodljivija, zaslužuješkaznu zato što si se među nevaljalcima našla.”
Doista, i nama valjaizbjegavati društvo nevaljalih ljudi da ne postanemo sudionici u njihovojzloći.
Seljak i zmija
Odnekud dogmizala zmija i usmrtila seljakova sina.Seljaka to strašno razjadi pa zgrabi sjekiru, pođe do njezine rupe i stadeondje motreći ne bi li je, ako izađe, odmah udario. Kada je zmija provirila,zamahne sjekirom, ali promaši i raskoli kamen koji je u blizini ležao. Poslijetoga poče oprezno pozivati zmiju da se s njome pomiri, no ona mu reče: “Nitimogu ja tebi biti sklona videći ovaj slomljeni kamen, niti ti meni gledajućigrob svojega sina."
Basna pokazuje davelika neprijateljstva ne prolaze lako.
Kokoš koja je nosilazlatna jaja
Imao neki čovjek kokoš koja je nosila zlatna jaja.Pomislivši kako u njoj mora biti gomila zlata, zakolje je, no otkri da je istakao i sve ostale kokoši. Tako je zbog nade da će naći silno bogatstvo ostao ibez onoga što je ranije imao.
Basna pokazuje kakočovjek treba biti zadovoljan onim što ima, a izbjegavati nezasitnost.
Žena i kokoš
Neka je udovica imala kokoš koja je svakog dananosila po jedno jaje. Žena pomisli da će kokoš nesti dvaput na dan ako joj budebacala više ječma. Kad je tako učinila, kokoš otustje pa više nije nesla nijedanput na dan.
Priča pokazuje da onikoji iz lakomosti teže za većim, gube i ono što imaju.
Košuta i trsje
Bježeći pred lovcima, košuta se sakrije u trsje.Kada su se lovci malo udaljili, košuta pomisli da je već posve sigurna pa počnebrstiti lozino lišće. Budući se lišće pomaklo, okrenu se lovci i pomisle da seu njemu krije neka životinja, kako je doista i bilo, te strijelama ubijukošutu. Prije no što će umrijeti, košuta uzdahne i reče sama sebi: “Pravo mibudi, jer nisam trebala uništavati onu koja me spasila."
Basna pokazuje dabogovi kažnjavaju one koji dobročiniteljima nanose nepravdu.
Košuta i lav
Košutu žeđ natjerala da se spusti do nekog izvora.Dok je pila, opazi u vodi svoju sliku i stane se gizdati rogovima gledajući ihkako su veliki i šareni, a na noge se silno ljutila što su tanke i slabe. Dokje još o tome razmišljala, pojavi se lav i nadade za njom, no košuta udari ubijeg i daleko izmače lavu. Jelenima je i košutama, naime, glavna vrlina unogama, a lavovima u srcu. Dok je ravnica bila gola, spašavala se trkom, a kadastiže do nekoga šumovitog mjesta, sluči se tada da joj se rogovi zapletoše ugranje pa, kako zbog toga nije mogla trčati, uhvati je lav. Prije no što ćepoginuti, reče samoj sebi: “Jadne li mene! Spašavalo me ono za što sam mislilada će me iznevjeriti, a zbog onoga u što sam se silno pouzdavala, umirem.”
Tako često i prijateljiu koje se sumnja, u opasnosti postaju spasiocima, a kao izdajice se pokazujuoni u koje se silno pouzdajemo.
Bolesna košuta
Razboli se košuta pa legne na nekom zaravanku, adruge životinje, dolazeći joj u posjet, popasu okolnu travu. Košuta potomozdravi, ali bijaše strašno iscrpljena od nestašice hrane pa zajedno s pašomizgubi i život.
Basna pokazuje da onikojima su prijatelji neumjereni i nepromišljeni, imaju od njih više štete negokoristi.
Svinja i ovce
U neko stado ovaca zađe svinja i stade pasti. Kadje pastir počne hvatati, skvičala je i otimala se, pa je ovce zbog te cikepočeše grditi: “Nas pastir neprestano hvata, a mi nikada ne vičemo.” Nato ćesvinja: “Kada mene hvata, to nije isto kao kada hvata vas, jer vas lovi radivune ili mlijeka, a mene radi mesa.”
Priča pokazuje da spravom uzdišu oni kojima u opasnosti nije imutak, nego život.
Jela i kupina
Hvaleći se, govorila jela kupini: “Od tebe ni učemu nema nikakve koristi, dok se moja korisnost očituje u krovovima hramova iu kućama.” Kupina joj odvrati: “Eh, sirotice, sjetiš li se sjekira i pila kojete sijeku, bolje bi ti bilo da si izrasla kao kupina, a ne kao jela.”
Bolje je siromaštvo bezstraha nego bogatstvo usred neprilika i prijetnji.
Stabla i trska
Jednom su stabla, skršena pod naletom vjetrova,gledala kako trska od vjetra ostaje neoštećena pa se stadoše raspitivati kakoto da se ona, iako su čvrsta i jaka, tako lome, a njoj se, iako su joj stabljiketanke i slabe, ništa ne događa. Trska na to reče: “Ja, poznajući dobro svojuslabost, popuštam pred nasrtajem vjetrova i tako izbjegavam njihove napade. Viim se pak, pouzdajući se u vlastitu snagu, opirete pa vas oni zbog toga krše.”
Priča pokazuje da je upogubnim prilikama sigurnije popuštati nego se opirati.
Konj, vol, pas ičovjek
Stvarajući čovjeka, Zeus ga je učiniokratkovječnim. Kada stiže zima, čovjek, služeći se svojom pameti, sagradi sebikuću i nastani se u njoj. Jednom je stegla žestoka studen, a Zeus je k tome još slao i kišu, pa konj ne izdrža, već trkom dođe čovjeku i zamoli ga da mu pružizaklon. Čovjek reče da će mu to učiniti ako mu dadne dio svojih godina. Nedugozatim, pojavi se i vol koji isto tako nije mogao podnositi zimu, a čovjek injemu reče da ga neće primiti pod krov prije negoli mu i on dadne jedan diosvojih godina. Vol pristade i čovjek mu pruži zaklon. Naposljetku dođe i pas,sav promrzao od studeni, pa poklonivši čovjeku dio svojega vijeka, i on kodnjega nađe zaklon. I tako se dogodilo da su ljudi, dok uživaju životni vijekšto su ga dobili od Zeusa, nepokvareni i dobri; a kada dođu u konjske godine,postanu hvalisavi i oholi. Kada zatim stignu u volovske godine, sposobni su zazapovijedanje drugima, a oni koji dožive i pasje godine, postanu osorni ilajavi.
Priča se može primijeniti na kakva ljutita i tvrdoglava starca.
Konj i magarac
Imao neki čovjek konja i magarca. Kad su jednomputem putovali, reče magarac konju: “Preuzmi malo od mojeg bremena ako hoćeš daostanem živ.”, no konj ga ne posluša. Magarac od umora pade i uginu. Gospodartada sve natovari na konja, pa i samu magarčevu kožu, a konj stade na sav glaszapomagati: “Jao meni jadnome! Što li mi se bijednome dogodilo! Zato što nisamhtio preuzeti mali teret, sada, evo, nosim sve, pa i magarčevu oderanu kožu.”
Basna pokazuje kako će,udruže li se veliki s malima, i jedni i drugi u životu sretno proći.
Vuk i ovca
Neki je vuk kojega su psi izgrizli, sav izranjenležao u svojoj jazbini. Hrane nije imao pa, kada opazi ovcu, stade je moliti damu donese vode iz rijeke koja je onuda tekla. “Ako mi dadneš vode”, reče vuk,“hranu ću već sam pronaći.” Na to ćeovca: “Ako ti dadnem vode, ja ću ti poslužiti kao hrana.”
Basna se odnosi na zlai licemjerna čovjeka koji drugima postavlja zamke.
Jare i vuk
Vuk je progonio neko jare što bijaše zaostalo izastada. Okrenuvši se, jare mu reče: “Vidim već, vuče, da ćeš se mnome nahraniti,ali da neslavno ne poginem, zasviraj, a ja ću malo zaplesati.” No, dok je vuksvirao, a jare plesalo, začuju to psi i krenu u potjeru za vukom. Osvrnu se vuki reče jaretu: “Pravo mi budi kad sam, premda sam mesar, izigravao frulaša.”
Tako oni koji postupajuonako kako se od njih ne očekuje, izgube i ono što im je već u rukama.
Pčelar
Neki čovjek uđe u pčelinjak pa, kako pčelara nijebilo u blizini, ukrade i med i saće. Kad se vlasnik vrati i ugleda praznekošnice, ostade ondje stajati pretražujući po njima. Tako ga zatekoše pčelevrativši se s paše, pa ga izbodoše žalcima i gadno ga izraniše. On će tada: “O,najnezahvalnije životinje! Onoga koji vam je saće ukrao pustile ste danekažnjeno ode, a bodete mene koji se za vas brinem.”
Tako i neki ljudi kojise iz neznanja ne čuvaju neprijatelja, odbijaju od sebe one koji im dobromisle.
Magarac i cvrčci
Čuo magarac cvrčke kako pjevaju, pa se obradovaougodnom pjevu, ali im i pozavidio na tolikoj slatkoći, pa reče: “Čime li sehranite da vam je takav glas?” – “Rosom”, odvratiše cvrčci, pa magarac, živećiotada samo od rose, uginu od gladi.
Tako oni koji protivsvoje prirode za nečim teže, to za čime teže neće postići, a silno će seunesrećiti.
Dva pijetla i orao
Borila se dva pijetla oko kokoši pa jedan od njihobori drugoga na tlo. Poraženi se pijetao skloni na neko sjenovito mjesto itamo sakrije, a pobjednik poleti, sjede na visoki zid i poče na sav glaskukurijekati. U taj mah sleti orao i ščepa ga, a onaj što se bio u tami sakrio,otada je bez straha prilazio kokošima.
Basna pokazuje kako suoholi ljudi Gospodinu mrski, a neznatni uživaju njegovu ljubav.
Slavuj i šišmiš
Neki je slavuj noću pjevao u obješenoj krletki.Dođe šišmiš i zapita ga zašto danju šuti, a noću pjeva. Slavuj odvrati kako tone čini bez razloga jer su ga uhvatili dok je danju pjevao pa je otada razboritiji.Na to će šišmiš: “Ne moraš se više čuvati sada, kada od toga nema nikakvekoristi, već si se trebao čuvati prije no što su te uhvatili.”
Priča pokazuje kako jebeskorisna promjena mišljenja kada se nesreća već dogodila.
Čavka i ptice
Želeći pticama postaviti kralja, Zeus im dade rokkada će sve doći pred njega, a on će najljepšu od njih proglasiti kraljem.Čavka, dobro znajući koliko je ružna, ode i skupi perje koje drugim pticamabijaše otpalo, pa ga stavi na sebe i čvrsto zalijepi. Tako se dogodi da je zbogtoga postala divnija od ostalih. Međutim, stiže i dogovoreni dan pa sve pticeodoše k Zeusu. Kada im Zeus htjede čavku postaviti za kralja zbog njezinenaočite vanjštine, razljute se ptice i svaka joj oduzme svoje pero. Tako čavkaopet postade čavka.
Basna pokazuje da se idužnici, dok raspolažu tuđim imutkom, doimaju važnima, a kada ga vrate, činenam se isti kao i prije.
Čavka i gavrani
Neka čavka koja je veličinom nadmašivala ostale,prezre svoje rođake pa ode gavranima i zamoli ih da s njima živi. Oni je,međutim, ne poznajući joj ni lika ni glasa, izudaraju i izbace. Otjerana, vratise čavkama, ali je one ne primiše ljuteći se zbog njezine oholosti. Tako sedogodi da su joj i jedni i drugi uskratili da živi s njima.
Tako i oni ljudi kojiostave zavičaj i odluče se za tuđinu, ni ondje nisu na dobru glasu, a i njihoviih sugrađani preziru.
Orao, čavka i pastir
Orao sleti s neke visoke stijene i ugrabi janje.Opazi to čavka pa se iz zavisti htjede povesti za njegovim primjerom. Stoga sespusti uz silnu kriku i baci se na ovna. No, kako su joj se pandže zaplele uovnovo runo, nije više mogla uzletjeti. Pastir, vidjevši što se dogodilo,pritrči i uhvati je. Zatim joj podreže krila pa je, kada je pala večer, odnesesvojoj djeci. Kad su ga djeca ispitivala kakva je to ptica, reče: “Kako jasigurno znam – čavka, a kako bi ona htjela – orao."
Tako nadmetanje sjačima, osim što se njime ništa ne postiže, uz nevolju donosi još i bruku.
Gavran i lisica
Ugrabivši negdje komad mesa, sjedio je gavran nastablu. Opazi ga lisica pa, u želji da se domogne mesa, stade pod stablo i počega hvaliti govoreći mu kako je velika i lijepa ptica, a i dobar lovac i krasnaje lika: “Dolikuje ti da budeš kralj pticama, a to bi tako i bilo, samo kad bijoš imao i glas. Ovako se doimaš kao obična i nijema ptica.” Kad je gavran točuo, uzoholi se zbog tih pohvala pa odbaci meso i na sav glas zagrakće. Lisicapritrči i dočepa se mesa pa, osvrnuvši se, reče gavranu: “Sve imaš, gavranemoj, samo ti pameti manjka.”
Basna pokazuje kako sečovjek ne treba povoditi za laskavim riječima jer od toga često nastaje samošteta.
Ptičar i kukmasta ševa
Postavljao ptičar zamke za ptice. Vidje toizdaleka kukmasta ševa pa ga upita što radi, a on joj reče da gradi grad. Kadase potom malo odmaknuo i sakrio, ševa se približi povjerovavši njegovimriječima, te se uhvati u zamku. Ptičar na to pritrči i ulovi je, a ona mu kaza:“E, dragi moj, budeš li ovakav grad gradio, nećeš mnogo stanovnika za njeganaći.”
Basna pokazuje da kućei gradovi najviše opuste zbog zlih poglavara.
Gladne kuje
Gladne kuje opazile potopljene kože u nekojrijeci, te se, ne mogavši ih se domoći, međusobno dogovore da će najprijeispiti vodu iz rijeke pa će tako doći do njih. Dogodi se, međutim, da su odvode prije raspukle no što su se domogle koža.
Tako i neki ljudi, iznade u neizvjestan dobitak, poduzimaju razne napore i u njima budu satrveniprije negoli postignu ono što žele.
Čovjek kojega je ugrizao pas
Jednoga čovjeka ugrize pas pa on stane obilazitinaokolo tražeći nekoga da ga izliječi. Susretne ga drugi čovjek i saznavši štotraži, reče mu: “Dragi moj, ako hoćeš ozdraviti, uzmi kruha, otari njime krv srane i daj psu koji te ugrizao da ga pojede.” A prvi će nasmijavši se:“Postupim li tako, neminovno će me svi psi u gradu htjeti ugristi.”
Basna pokazuje da sezli ljudi, činimo li im dobro, time još više potiču na zlodjela.
Pas i školjka
Neki pas koji bijaše navikao ispijati jaja, jednomopazi neku školjku, pa razjapi gubicu, snažno srknu i ispi je misleći da jejaje. Osjećajući težinu i bol u želucu, reče: “Pravo mi budi kad sam mislio daje jaje sve što je okruglo.”
Priča nas uči da se onikoji samouvjereno pristupaju poslovima i nehotice mogu naći u čudu.
Kuja i komad mesa
Držeći komad mesa u zubima, prelazila je kujapreko rijeke. Opazivši svoju sliku u vodi, pomisli da je to neka druga kujačiji je komad mesa veći od njezina. Stoga ispusti svoje meso i nasrnu na onudrugu kuju da od nje otme njezino. Tako joj se dogodi da je ostala i bezjednoga i bez drugoga: drugi komad mesa nije zgrabila jer ga nije ni bilo, aprvi je odnijela rijeka.
Prikladna priča uslučaju kakva lakoma čovjeka.
Komarac i bik
Komarac sleti biku na rog i dugo vremena ostadeondje sjediti. Kada se htio udaljiti, upita bika nije li već poželio da on ode.A bik će na to: “Nisam primijetio ni kada si došao, pa neću primijetiti ni kadaodeš.”
Priča se možeprimijeniti na kakva nemoćna čovjeka od kojega, bio tu ili ne bio, nema ništete ni koristi.
Komarac i lav
Komarac priđe lavu i reče: “Ne bojim te se, a nisini jači od mene. Misliš li drugačije, u čemu je tvoja snaga? U tome štopandžama grebeš i zubima grizeš? Ta* to i žena čini kad se s mužem svađa. Jasam svakako jači od tebe. Ako hoćeš, ogledajmo se.” Zazujavši, komarac navalina lava ubadajući ga po bezdlakim mjestima oko nosa. Lav je, mašući pandžama,sama sebe ranjavao, sve dok ne klonu, a komarac, pobijedivši lava, zazuja izapjeva pobjedničku pjesmu pa odleti. Zaplete se, međutim, u paukovu mrežu pa,čas prije no što će ga pauk pojesti, stade jadikovati što, premda se borio s najvećima,strada od tako ništavne životinje kao što je pauk.
Basna se odnosi na onekoji obaraju velike, a bivaju oboreni od malih.
Lavica i lisica
Lavica, kad joj je lisica prigovarala da uvijekrađa samo jedno mladunče, ovako joj odgovori: “Jedno, ali lava.”
Basna pokazuje da sevrijednost ne očituje u mnoštvu, nego u vrlini.
Lav i lisica
Ostario lav pa više nije mogao vlastitim snagamapribavljati hranu. Shvativši da mu valja nešto smisliti, povuče se u špilju iondje legne gradeći se da je bolestan pa je hvatao i proždirao životinje kojesu mu dolazile u posjet. Kada je tako već mnogo zvjeradi nastradalo, dođe onamoi lisica, ali razabra njegovo lukavstvo. Stade malo podalje od špilje i zapitalava kako mu je, a on reče: “Loše”, pa je upita zašto ne ulazi. Na to ćelisica: “Ušla bih ja da ne vidim mnoge tragove koji u špilju vode, a nijedankoji iz nje izlazi.”
Tako i razboriti ljudiizbjegavaju opasnosti, unaprijed ih naslućujući po znakovima.
Lav i medvjed
Lav i medvjed naiđu na mlada jelena i počnu se za njegaboriti. Silno izmučiše jedan drugoga te im se obojici smrači pred očima, paostadoše iznemoglo ležati. Uto naiđe lisica pa, vidjevši ih onako izvaljene, ajelenče kako između njih leži, prođe između njih i odnese im plijen. Oni pak,nemoćni da ustanu, rekoše: “Jadni li smo kad smo se za lisicu mučili.”
Priča pokazuje da se spravom ljute oni koji gledaju kako drugi iz njihova truda za sebe izvlačeprobitak.
Lav, vuk i lisica
Ostarjeli je lav bolovao ležeći u špilji. U posjetsvojemu kralju dođoše sve životinje, osim lisice, pa vuk uluči zgodu i stanepred lavom optuživati lisicu da nimalo ne drži do zajedničkog vladara te da mustoga i nije došla u posjet. Uto stiže i lisica pa začu posljednje vukoveriječi. Lav poče rikati na nju, a ona zamoli za priliku da se opravda i reče:“Tko se od tvojih posjetilaca toliko brinuo za tebe kao ja koja sam sve obišla,raspitala se kod liječnika kako se trebaš liječiti, a to i doznala.” Lav jojnaredi da mu odmah objasni način liječenja, a ona kaza: “Ozdravit ćeš odereš liživa vuka i umotaš se u njegovu još toplu kožu.” Vuk tako poginu, a lisica senasmija i reče: “Gospodara ne valja poticati na srdžbu, već na dobrotu.”
Basna pokazuje kako uvlastitu zamku upada onaj tko protiv drugoga spletkari.
Lav i dupin
Lutao lav po žalu, kadli ugleda dupina kako izmora znatiželjno proviruje. Pozove ga da sklope savez govoreći kako njimadvojici baš priliči da jedan drugome budu prijatelji i pomagači jer je dupinkralj morskih životinja, a lav kopnenih. Dupin sa zadovoljstvom pristade.Nedugo zatim lav, borbu vodeći s divljim bikom, stade pozivati dupina u pomoć,a kako on nije mogao izaći iz mora, pa ma koliko to želio, poče ga lavoptuživati kao izdajnika. Na to će dupin: “Ne kori mene, već prirodu koja menačinila morskim stvorenjem pa mi ne dopušta da izađem na suho.”
Tako doista i mi, kadasklapamo prijateljstvo, za saveznike trebamo birati one koji nam u opasnostimogu priteći u pomoć.
Lav i miš
Lavu, dok je spavao, preko njuške pretrča miš. Lavse trže, zgrabi miša i baš se spremao njime pogostiti, kadli ga on zamoli da gane proždere, govoreći kako će mu se, poštedi li ga, svakako odužiti. Nasmija sena to lav i pusti miša. Doskora se, međutim, sluči da se lav doista spasioupravo zahvaljujući mišu. Uhvatio se, naime, u zamku od užeta što su je lovcibili postavili i ostao visjeti o nekom drvetu, a miš ga je čuo kako stenje, pamu priskočio u pomoć, pregrizao uže i oslobodio ga. Potom mu reče: “Ti si semeni onomad smijao jer nisi očekivao da ću ti ja uslugu uzvratiti, a sada dobrozapamti da i miševi znaju što je zahvalnost.”
Priča pokazuje da unevolji veoma moćnima kadšto može zatrebati i pomoć onih koji su slabiji odnjih.
Lav i magarac
Udruže se lav i magarac pa zajedno pođu u lov.Kada stigoše do neke špilje pune divljih koza, lav stade pred ulaz motreći naone koje su odande izlazile, a magarac uđe u špilju pa zareva u namjeri da ihzastraši. Kada je lav već pohvatao većinu koza, izađe magarac iz špilje i stadega zapitkivati je li se hrabro ponio i dobro gonio koze. Na to će lav: “Danisam znao da si magarac, znaj da bih se i ja bio prestrašio.”
Tako i one koji serazmeću pred znalcima, posve prirodno dočekuje poruga.
Lav, magarac i lisica
Lav, magarac i lisica udruže se i pođu zajedno ulov. Nahvataše se obilne lovine pa lav naredi magarcu da podijeli plijen.Magarac pravedno načini tri jednaka dijela i ponudi lavu i lisici da biraju.Lav se na to razljuti i pojede magarca, a potom zapovjedi lisici da onapodijeli lovinu. Lisica sve skupi na gomilu, a za sebe ostavi samo malen dio.Tada će lav: “Tko je tebe, mila moja, naučio tako dijeliti?” A ona odvrati:“Magarčev udes.”
Basna pokazuje da tuđanesreća ljudima postaje opomena.
Vukovi i ovce
Vrebali vukovi na stado ovaca, no dočepati ih senisu mogli zbog pasa što su čuvali te ovce, pa uvide da im se valja poslužitivarkom. Pošalju ovcama poslanike zahtijevajući od njih da im predaju pse jer suoni, rekoše, krivi za njihovo uzajamno neprijateljstvo, pa će, izruče li imovce pse, između vukova i ovaca zavladati mir. Ovce, ne sluteći što ih čeka,predadoše pse, a vukovi, dočepavši se pasa, lako poklaše nebranjeno stado.
Tako i oni gradovi kojilakomisleno izdaju narodne vođe, i sami ubrzo neprijateljima padnu u ruke.
Vuk i jagnje
Opazi vuk janje kraj neke rijeke i htjede ga pojesti,ali s opravdanim razlogom. Stoga stade uzvodno i poče ga okrivljavati da mumuti vodu i ne dopušta mu da pije. Kada janje odgovori da vuk pije na gornjemkraju, a i inače nije moguće da mu ono muti vodu jer se nalazi nizvodno odnjega, kaza vuk ne postigavši cilja: “Prošle si godine uvrijedilo mojeg oca.”Kada mu janje reče da se tada još nije bilo ni rodilo, reče mu vuk: “Ma kolikoti smislilo opravdanja, ja ću te ipak pojesti.”
Priča pokazuje da predonima koji već unaprijed smjeraju nekome nanijeti nepravdu, ne pomaže nipravedna obrana.
Mačak i pijetao
Mačak uhvati pijetla i htjede ga pojesti, ali sopravdanim razlogom, pa ga poče optuživati da uznemirava ljude jer noćukukuriče i ne dopušta im da spavaju. Pijetao se branio da to čini njima na korist,jer se tako bude i polaze za svojim uobičajenim poslovima, a mačak mu opetpredbaci krivnju da griješi protiv prirode, jer živi s majkom i sestrama. I naovo pijetao odvrati da tako postupa na korist svojih gospodara, jer im one zatonesu mnogo jaja, pa mačak reče: “Makar u tebe bilo mnogo krasnih objašnjenja,ja ipak ne kanim ostati gladan.” I pogosti se njime.
Basna pokazuje da ćeopak stvor, kada se na nešto odluči, ako ne uzmogne za to naći kakvu opravdanuizliku, zlodjelo izvesti posve otvoreno.
Vuk i čaplja
Progutao vuk kost pa stao obilaziti okolo tražećinekoga da ga izliječi. Naišavši na čaplju, zamoli je da mu za nagradu izvučekost iz grla. Ona zavuče glavu u vučje ždrijelo, izvadi kost i zatražidogovorenu nagradu. A vuk će na to: “E, draga moja, zar ti nije dosta što si izvučjih ralja živu glavu izvukla, nego još i plaću tražiš?”
Priča pokazuje da jekod opakih ljudi najveće dobročinstvo ako ti nikakvo zlo ne nanesu.
Vuk i magarac
Jedan od vukova, postavši vođom ostalima, proglasizakon te naredi da svatko tko negdje nešto ulovi, ima to pred druge iznijeti isvima razdijeliti. Slušajući to, magarac strese grivom, nasmija se i reče:“Krasno si to rekao, vučji vladaru, ali kako to da si ti jučer kradom u svojujazbinu odnio lovinu koju si samo sebi namijenio za hranu? Donesi je ovamo dase svima jednako razdijeli.” Na ovo se vuk nađe u čudu te ukine zakon.
Basna pokazuje da sevrlo često upravo oni koji zakone donose, tih zakona sami ne pridržavaju.
Vuk i pastir
Neki je vuk slijedio stado ovaca, ali im nikakvanije zla nanosio. U početku ga se pastir čuvao kao neprijatelja i, sav ustrahu, pomno na njega motrio, no kako je vuk neprestance išao za njim uopće nepokušavajući nešto ugrabiti, pomisli pastir da on stado zapravo više čuvanegoli što na njega vreba, pa stoga, kada je zbog nečega morao poći u grad,ostavi ovce uz vuka i ode. Razabravši da mu se pružila zgodna prilika, vukpokla najveći dio stada. Kada se pastir vrati i vidje poklano stado, reče:“Pravo mi budi. Što mi je trebalo da vuku povjeravam ovce?”
Tako i ljudi koji blagopovjere lakomcima, posve prirodno bez njega i ostanu.
Drvosječa i hermo
Nekom drvosječi, dok je kraj rijeke cijepao drva,odletje sjekira u vodu. Od nevolje sjedne na obalu i stade jadikovati. Doznavšiza to i sažalivši se na čovjeka, Hermo zaroni u rijeku, donese mu zlatnusjekiru i zapita ga je li to ona koju je izgubio. Kada drvosječa reče da nije,zaroni Hermo ponovno i iznese srebrnu. Drvosječa kaza kako ni ta nije njegova,pa mu Hermo, i treći put zaronivši, donese njegovu pravu sjekiru. Poštodrvosječa potvrdi da je to doista ona koju je izgubio, pohvali Hermo njegovučestitost te mu pokloni i one dvije druge. Našavši se s prijateljima, drvosječaim ispriča što mu se dogodilo pa jedan od njih poželje da se i njemu to desi:ode do rijeke, navlaš baci u nju svoju sjekiru pa plačući sjedne kraj vode. Injemu se tada ukaže Hermo pa, saznavši zašto jadikuje, zaroni kao i ranije,iznese zlatnu sjekiru i zapita ga je li tu sjekiru izgubio. No, kada on sradošću izusti: “Da, baš tu”, bog prezre toliku bestidnost pa ne samo da mu nedade ovu sjekiru, nego mu ne vrati ni njegove vlastite.
Basna pokazuje da subožanstva, isto toliko koliko pomažu čestitim ljudima, nesklona nepoštenima.
Muve
Kada se u nekoj smočnici izlio med, slete na njegamuhe i stanu ga jesti, a zbog slatkoće njegove nisu se od njega odvajale.Budući da nisu mogle odletjeti jer su im noge bile zapele u medu, utapajući serekoše: “Nesretne li smo, jer pogibamo zbog kratkotrajna užitka.”
Tako je mnogima njihovaproždrljivost uzrok mnogih zala.
Poljski miš i gradskimiš
Poljski miš pozove gradskoga miša na gozbu pa muza jelo ponudi ono što je u polju raslo – smokve, grožđe i koštuničavo voće.Gradski miš, videći veliku oskudicu u kojoj poljski miš živi, pozove ga dasutradan on dođe k njemu. Uvede ga u bogatašku smočnicu i ponudi mu da sepogoste svakojakim mesom, ribom, a k tome i kolačima. Dok su oni pri tome bili,uđe nadstojnik, a njih obuze strah i udariše u bijeg. Na to će poljski mišgradskome: “Uživaj ti u ovom životu i svim tim jestvinama, a ja ću radiježivjeti životom bez straha i u slobodi.”
Miš i žaba
U doba dok su životinje još govorile istimjezikom, sprijatelji se miš sa žabom, pozove je na ručak i odvede u bogataškusmočnicu koja bijaše puna kruha, sira, meda, smokava i ostalih ukusnihjestvina, te joj reče: “Jedi, žabo, od čega god hoćeš.” A žaba kaza: “Morašdoći i ti k meni da kušaš moje jelo, a da ti bude lakše, privezat ću jednutvoju nogu za svoju.” Sveza tako žaba jednu miševu nogu za svoju pa skoči ubaru povukavši i miša za sobom, te se miš utopi ovako govoreći: “Ti ćeš menesada ubiti, ali će me živo stvorenje osvetiti.” I doista, kobac ugleda mišakako pliva pa sleti i zgrabi ga, a zajedno s njim povuče i žabu te tako obojerastrga.
Loš savjet što gadobivamo od prijatelja, i za njih se same pretvara u pogibelj.
Putnici i medvjedica
Dva su prijatelja istim putem putovala. Najednomse pred njima pojavi medvjedica, pa se jedan hitro pope na neko stablo i ostadetamo sakriven. Drugi, videći da će ga medvjedica uhvatiti, pade na zemlju ipričini se mrtvim, a kada je medvjedica primaknula njušku k njemu i onjušilaga, zadrži dah. Kažu, naime, da ta zvijer ne dira mrtvaca. Nakon medvjedičinaodlaska, prvi putnik siđe s drveta i stade pitati drugoga što mu je tomedvjedica na uho prišapnula. A ovaj odgovori: “Da ubuduće ne putujem s takvimprijateljima koji u opasnostima ne ostaju uz mene.”
Basna pokazuje da sepravi prijatelji u nevolji poznaju.
Putnici i platana
U ljetno doba, oko podneva, dvojica putnikaizmučena od žege ugledaju platanu, pa se smjeste pod nju, legnu i odmarahu se unjezinoj sjeni. Pogledavši zatim uvis prema platani, stadoše jedan drugomegovoriti: “Ovo je stablo neplodno i ljudima nekorisno.” A platana im upade uriječ: “Nezahvalnici, uživate moje dobročinstvo, a nazivate me nekorisnom ineplodnom.”
Tako su i među ljudimaneki toliko nesretni da se njihovoj dobroti ne vjeruje ni kada drugima pomažu.
Čovjek koji je htiokupiti magarca
Neki je čovjek htio kupiti magarca pa ga najprijeuze da ga iskuša: Dovede ga među svoje magarce i ostavi uz jasle, a on napustiostale i smjesti se uz najljenijega i najproždrljivijega, ništa ne radeći.Čovjek mu na to namače ular, odvede ga njegovu gospodaru i vrati mu ga pa kadaovaj zapita kako ga je tako brzo uspio procijeniti, upade mu u riječ: “Netrebam ga ni iskušavati: znam, naime, da je onakav kakva je sebi među svimaostalima druga izabrao.”
Priča pokazuje da sesvatko prosuđuje prema onima s kojima se druži.
Divlji magarac
Divlji magarac, ugledavši pitomog magarca na nekomprisoju, priđe mu pa ga poče nazivati sretnim zbog krasna tijela i obilnehrane. Kasnije ga, međutim, vidje da nosi breme, a za njim ide gonič i batinomga udara, pa reče: “Bome te više ne držim sretnim jer vidim da blagostanjeuživaš samo po cijenu velikih muka.”
Tako ne treba zavidjetini na dobitku do kojega se dolazi uz opasnost i napor.
Magarac i konj
Magarac držaše da je konj sretan jer obilno iredovito jede, dok on sam ni pljeve nema dovoljno, a usto i silno naporno radi.No, kada dođe ratno doba, na konja se uspne naoružani vojnik i svuda je nanjemu jahao te ga tako potjera i usred neprijatelja. Tu konj bude ranjen ipogine, a magarac, vidjevši to, promijeni mišljenje i konja poče smatratinesretnim.
Basna pokazuje kakovladarima i bogatašima ne valja zavidjeti, nego se, pomišljajući na ljubomoru iopasnost koje im prijete, zadovoljiti oskudicom.
Magarac natovaren solju
Natovaren solju, prelazio magarac preko rijeke.Okliznu se i pade u vodu pa se sol rastopi, a on ustade ne osjećajući nikakvatereta. Obradovavši se tome, kada je drugi put prelazio rijeku noseći spužve,pomisli da će mu, ako i opet padne, biti lakše ustati te se navlaš okliznu.Dogodi mu se, međutim, da više nije mogao ustati, jer su se spužve napile vode,pa se utopi.
Tako i neki ljudi zbogsvojih namjera i nehotice zapadaju
u nevolje.
Magarac, lisica i lav
Udruže se magarac i lisica pa pođu zajedno u lov.Naiđoše, međutim, na lava te lisica, vidjevši opasnost koja im je zaprijetila,priđe lavu i ponudi mu da će mu predati magarca ako joj obeća da nju nećedirati. Kada je lav izjavio da će nju pustiti, povede ona magarca do neke zamkei vješto ga navede da upadne u nju. Lav na to, videći da mu magarac više nemože pobjeći, najprije ščepa lisicu, a zatim se baci i na magarca.
Tako često oni kojisaveznicima rade o glavi, i nehotice sami sebe upropašćuju.
Magarac i lavlja koža
Navukao magarac na se lavlju kožu pa svi mišljahuda je lav. Stadoše pred njim bježati i ljudi i životinje. No, kada puhnuvjetar, s magarca spade koža te on ostade bez te zaštite, a svi pritrče i stanuga udarati batinama i štapovima.
Basna pokazuje kako jesiromahu bolje ne oponašati bogataše da se ne izloži poruzi i ne dospije uopasnost.
Magarac i vuk
Magarac nagazi na trn i ostade hrom. Ugledavšivuka, obrati mu se: “Vuče moj, gle, pogibam od boli, a draže mi je da postanemručkom tebi negoli jastrebovima i gavranima. Molim te ipak za jednu uslugu,naime, da mi najprije iz noge izvučeš trn, tako da ne uginem u mukama.” Zagrizavšioštrim zubima trn, vuk ga izvuče, a magarac, riješivši se boli, kopitom udarivuka koji već bijaše razjapio ralje, razmrska mu njušku, čelo i zube tepobježe. Tada će vuk: “Ah, pravo mi budi kada se miješam u liječenje premda samnaučio da budem mesar.”
Basna pokazuje kako seoni koji se odriču vlastitog zanimanja i bave se onim koje im ne priliči,izvrgavaju poruzi i zapadaju u razne opasnosti.
Pastir koji je zbijao šale
Goneći ovce na pašu podalje od sela, neki jepastir kratio vrijeme ovakvim šalama. Dozivajući seljake u pomoć, tvrdio jekako vukovi napadaju ovce. Preplaši ih tako dva-tri puta pa dotrčaše, a potom usmijehu odoše, no naposljetku se vuk uistinu pojavi. Pa, premda stadu nije bilouzmaka, a on sam dozivao u pomoć, seljaci se, pomislivši da se pastir poobičaju šali, nisu na to mnogo obazirali, i tako mu se desi da je izgubio sveovce.
Priča pokazuje kakoprolaze lažljivci kojima se ne vjeruje ni onda kada govore istinu.
Dječak na kupanju
Jednom se neki dječak, kupajući se u rijeci, stadeutapati. Vidjevši nekog putnika, poče ga zvati u pomoć. Putnik, međutim, uzedječaka grditi zbog nepromišljenosti. A momčić će njemu: “Ti meni sada pomozi,a grdi me kasnije, kada me spasiš.”
Priča se kazuje u vezis onima što vrijeđaju čovjeka kojem pružaju pomoć.
Kradljivac i njegova majka
Neki dječak majci iz škole donese pločicu zapisanje koju bijaše ukrao od drugoga učenika. Majka ga ne istuče, već ga,naprotiv, još i pohvali, pa on sljedeći put ukrade ogrtač i donese joj ga, akako je ona to još radije dočekala, dječak se, kada je s vremenom i mladićpostao, dadne na krađu i vrednijih stvari. Jednom ga zateknu na djelu pa ga,svezavši mu ruke, povedu krvniku. Majka je, udarajući se u prsa, išla za njim,na što mladić reče kako bi joj želio nešto prišapnuti na uho. Ona mu pristupi,a on je zubima brzo zgrabi za uho i odgrize joj ga. Kada ga majka stadeoptuživati zbog bezbožnosti jer se nije odrekao grijeha, a još je i njuozlijedio, sin je prekide: “Da si me prvi put istukla, onda kada sam ukraopločicu za pisanje i donio je tebi, ne bih dospio ovako daleko niti bi me sadavodili u smrt.”
Priča pokazuje kako seono što se u samom početku ne kažnjava, s vremenom sve više povećava.
Majmuničina djeca
Kažu da majmunica rađa dvoje mladunčadi: jedno odnjih voli i brižno hrani, a drugo mrzi i ne brine se za njega. Po nekom seslučaju, međutim, od bogova poslanom, događa da umre ono za koje se tolikobrine, a ono koje je zanemarivala, dalje napreduje.
Priča pokazuje kako jeslučaj premoćniji od svake brige.
Pastir i pas
Neki je pastir imao veoma velikog psa pa mu jeobičavao za hranu bacati mrtvorođenu janjad i uginule ovce. Jednom, kada sestado vraćalo u tor, ugleda pastir psa kako prilazi ovcama i pozdravlja ihmašući repom pa reče: “E, dragi moj, ono što ti njima želiš, o glavu ti seobilo!”
Prikladna priča kada jeriječ o kakvu laskavcu.
Paun i ždral
Rugao se paun ždralu ismijavajući njegovu boju iovako govoreći: “Ja se odijevam u zlato i grimiz, a u tvojem perju nema nikakveljepote.” Na to će ždral: “Zato ja pjevam blizu samih zvijezda i letim unebeske visine, a ti poput pijetla gacaš dolje među kokošima.”
Bolje je biti slavan usiromašnu odijelu, nego se neslavno oholiti u bogatstvu.
Paun i čavka
Počeše ptice vijećati o tome koga će među sobomkraljem učiniti, pa paun zatraži da zbog ljepote za kralja postave njega. No,kada se već svi s time složiše, javi se čavka: “A ako nas za vrijeme tvojegakraljevanja bude orao progonio, kako ćeš nas obraniti?”
Basna pokazuje kakovladare trebaju krasiti razboritost i snaga, a ne ljepota.
Pvrčak i mravi
U zimsko su doba mravi sušili žito koje im se bilonavlažilo. Uto stiže gladan cvrčak i zatraži od njih hrane. Mravi mu, međutim,rekoše: “Zašto ljeti nisi skupljao hranu?” – Na to će cvrčak: “Nisam ljenčario,već sam uz glazbu pjevao.” Nasmijavši se, mravi uzvratiše: “Ako si u ljetnodoba svirao, a ti zimi pleši.”
Basna pokazuje kakočovjek ni u čemu ne smije biti nemaran da mu to ne donese jad i nevolju.
Mrav i balegar
U ljetno je doba mrav obilazio poljem, skupljaopšenicu i ječam i spremao zalihe hrane za zimu. Opazi ga balegar i začudi sešto se mrav u ovo vrijeme toliko trudi i muči dok ostale životinje žive udokolici i bez ikakva posla. I sam se balegar tada odmarao, a kasnije, kada jedošla zima i kiša isprala gnoj, dođe balegar gladan mravu i zamoli ga da mudadne nešto za jelo. A mrav će njemu: “E, balegaru moj, da si i ti tada radiokada sam se ja mučio, a ti me korio, ne bi sada od mene moljakao hrane.”
Tako oni koji se ublagostanju ne brinu za budućnost, kada se prilike promijene, najgore prođu.
Mrav i golub
Žedan mrav siđe do izvora, ali ga struja povuče ion se poče utapati. Ugleda ga golub, otkide sa stabla grančicu i baci je uizvor, a mrav sjedne na nju i tako se izbavi. Nešto je kasnije neki ptičarzajedno svezao trske i krenuo u lov na goluba, a mrav, vidjevši to, ubode ga unogu. Ptičara zabolje ubod pa odbaci trske, a golub na to pobježe.
Basna pokazuje dadobročiniteljima treba uzvraćati ljubav.
Kornjača i orao
Molila kornjača orla da je nauči letjeti.Odgovarao je on od toga govoreći kako je to strano njezinoj prirodi, no ona jejoš više ustrajala u svojoj molbi. Uhvati onda orao pandžama kornjaču, odneseje u visinu i ispusti, a ona pade na neku stijenu i razmrska se.
Basna pokazuje kako u nadmetanjumnogi sebi škode jer ne slušaju pametnije od sebe.
Kornjača i zec
Kornjača i zec prepirali se o tome tko je od njihdvoje brži. Odredivši rok i mjesto, uzeše se natjecati. Zec, po prirodi brz,nije se mnogo brinuo za trku, nego leže kraj puta i zadrijema, a kornjača,dobro znajući koliko je spora, trčaše bez predaha te tako prestiže zeca koji jespavao i odnese pobjedu.
Priča pokazuje kakotrud često nadmašuje zanemarenu prirodnu nadarenost.
Lav i zec
Naišao lav na usnula zeca i baš se spremao da gapojede, kadli ugleda košutu što je onuda prolazila. Ostavivši zeca, krenu upotjeru za njom, a zec se od buke probudi i pobježe. No, lav, premda je biodaleko otišao u potjeru za košutom, ne uspje uhvatiti košutu, pa se vrati kzecu. Vidjevši da mu je i zec pobjegao, reče: “Pravo mi budi jer sam plijenkoji mi je već bio u šapama ostavio nadajući se većemu.”
Tako i ljudi koji se nezadovoljavaju umjerenim dobitkom, gube i ono što im je već u rukama.
Pas i vuk
Pred nekim je seoskim imanjem drijemao pas. Dotrčivuk i htjede ga pojesti, a pas ga stade moliti da ga ne zakolje. “Sada samjoš”, reče mu, “malen i mršav. No, ako hoćeš malo počekati, moji gospodarispremaju svadbu pa ću se i ja tom prilikom dobro najesti, a onda ću postatimasniji i bit ću ti slasniji zalogaj.” Vuk, nagovoren, zaista i ode. Zanekoliko se dana vrati i nađe psa kako se odmara na kućnom krovu. Stade i počega odozdo dozivati podsjećajući ga na pogodbu, a pas će na to: “E, vuče moj,ako me ubuduće vidiš da ležim pred imanjem, ne čekaj više svadbe.”
Basna pokazuje da serazboriti ljudi, kada se jednom spase iz kakve opasnosti, cijeloga života čuvaju.
RSS Feed